Šta je svetinja?
323
životu. Ranjene ruke, probodena rebra, prikovane noge govore u
prilog paloga ˇcovjeka, ˇcije je spasenje otkupljeno tako neizmjernom
cijenom.
“
I savjet mira bit ´ce me ¯du objema.” Oˇceva ljubav, ne manje od
Sinovljeve, jeste izvor spasenja za pali ljudski rod. Isus je rekao
svojim uˇcenicima prije svoga odlaska: “I ne velim vam da ´cu ja
umoliti Oca za vas; jer sam Otac ima ljubav k vama.” Ivan 16, 26. 27.
“
Jer Bog bješe u Kristu, i svijet pomiri sa sobom.” 2. Korin´canima
5, 19.
A u službi nebeske svetinje je “savjet izme ¯du obojice”. “Jer
Bogu tako omilje svijet da je i Sina svoga jedinorodnoga dao, da
nijedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vjeˇcni.” Ivan 3,
16.
Na pitanje: šta je svetinja? Sveto pismo daje jasan odgovor. Izraz
“
svetinja”, kako se upotrebljava u Bibliji, odnosi se prvo na šator
od sastanka koji je Mojsije podigao po uzoru nebeske svetinje, a
zatim na pravi šator na nebu, na koji je upu´civala zemaljska svetinja.
Kristovom smr´cu prestala je simboliˇcka služba. “Pravi šator” na
nebu je svetinja novoga zavjeta. A pošto se proroˇcanstvo u Danijelu
8, 14
ispunilo u novom zavjetu, mora i svetinja na koju se ovo odnosi
da bude svetinja novoga za-vjeta. Na kraju 2300. dana, to jest 1844.
godine, nije bilo na zemlji nikakve svetinje ve´c mnogo vjekova.
Prema tome, proroˇcanstvo: “Do dvije hiljade i tri stotina dana i no´ci,
onda ´ce se svetinja oˇcistiti”, nesumnjivo se odnosi na svetinju na
nebu.
Ali još ostaje da odgovorimo na najvažnije pitanje: šta je ˇciš´ce-
nje svetinje? Da je takva1 služba postojala u vezi sa zemaljskom
svetinjom, potvr ¯duje nam Stari zavjet. Ali zar na nebu ima nešto što
treba da se ˇcisti? U Jevrejima 9. glavi jasno se govori o oˇciš´cenju
zmaljske kao i nebeske svetinje. “I gotovo sve se krvlju ˇcsti po
zakonu, i bez prolivanja krvi ne biva oproštenje. Tako je trebalo da
se slike nebeskih stvari ovima ˇciste, a same nebeske stvari boljim
žrtvama od ovih” (Jevrejima 9, 22. 23), — to jeste dragocjenom
krvlju Kristovom.
ˇCiš´cenje u simbolu i u stvarnoj službi mora biti izvršeno krvlju:
u zemaljskoj svetinji krvlju životinja, a u nebeskoj krvlju Kristovom.
Pavao navodi razlog zašto ovo ˇciš´cenje mora da se obavi krvlju: zato
jer bez prolivanja krvi nema oproštenja. Oproštenje ili uklanjanje
grijeha je djelo koje treba da se izvrši. Ali kako može grijeh da
