322
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
spas grešnika. Ovako je predstavljeno sjedinjenje pravde i milosti
u planu ljudskog izbavljenja. Ovo sjedinjenje mogla je zamisliti
samo neizmjerna mudrost, a izvršiti jedino neizmjerna mo´c; to je
[338]
sjedinjenje koje ispunjava cijelo nebo divljenjem i poštovanjem.
Herubimi koji sa strahopoštovanjem gledaju na poklopac milosti
u zemaljskoj svetinji predstavljaju sauˇceš´ce kojim nebeska vojska
posmatra djelo spasenja. Ovo je tajna milosti u koju i an ¯deli žele da
zavire: da Bog može ostati pravedan kad pravda pokajanog grešnika
i opet uspostavlja vezu sa palim rodom; da se Krist mogao poniziti
da bi bezbrojno mnoštvo izvukao iz bezdana propasti i obukao ih u
ˇciste haljine svoje pravde da bi se mogli sjediniti sa an ¯delima koji
nikada nisu pali, i vjeˇcno prebivati u božjoj prisutnosti.
Kristovo djelo kao ljudskog posrednika predstavljeno je divnim
Zaharijinim proroˇcanstvom o Onome “kome je ime Kli-ca”. Prorok
veli: “Jer ´ce on sagraditi crkvu Gospodnju, i nosit ´ce slavu, i sjedjet
´ce i vladati na svome prijestolu, i bit ´ce sve´cenik na prijestolu svom,
i savjet mirni bit ´ce me ¯du objema.” Zaharije 6, 12. 13.
“
Jer ´ce on sagraditi crkvu Gospodnju.” Svojom žrtvom i svojim
posredovanjem Krist je temelj i graditelj Božje crkve. Apostol Pavao
upu´cuje na njega kao na kamen od ugla, “na kome sva gra ¯devina
sastavljena raste za crkvu svetu u Gospodu; na kome ´cete se i vi
sazidati za stan Božji u duhu”. (Efežanina 2, 20-22.)
“
I nosit ´ce slavu...” Slava za spasenje paloga ljudskog roda
pripada Kristu. Kroz sva vremena vjeˇcnosti spaseni ´ce pje-vati:
“
Onome koji nas ljubi i umi nas od grijeha naših krvlju svojom. ..
slava i država u vijek vijeka! Amen.” (Otkrivenje 1, 5. 6.)
“
I sjedit ´ce i vladati na svome prijestolu, i bit ´ce sve´cenik na
prijestolu svom.” Sada još nije na prijestolu slave svoje, jer carstvo
slave još nije uspostavljeno. Tek kada bude završio svoje djelo kao
posrednik, Gospod Bog ´ce mu dati prijesto Davida, oca njegova,
carstvo kome “ne´ce biti kraja”. (Luka 1, 32. 33.) Kao sve´cenik, Krist
sada sjedi sa ocem na njegovom prijestolu. (Otkrivenje 3, 21.) Na
prijestolu sa Vjeˇcnim, koji ima u sebi život, sjedi Onaj koji “bolesti
naše nosi i nemo´ci naše uze na se”, “koji je u svemu iskušan kao i
mi, osim grijeha”, “da može pomo´ci onima koji se iskušavaju”. “Ako
tko sagriješi, imamo zastupnika kod Oca.” (Izaija 53, 4; Jevrejima 4,
15; 2, 18; 1.
Ivanova 2, 1.) Njegovo posredovanje se temelji na njego-
[339]
vom probodenom i slomljenom tijelu, i na njegovom bezgrešnom
