Ispunjena proroˇcanstva
311
´ce se približiti dan Gospodnji, razderali su svoja srca, a ne haljine,
i približili su se Gospodu postom, plaˇcem i tugovanjem. Kao što
je Bog rekao preko Zaharije, duh milosti i molitava izliven je na
njegovu djecu; pogledali su na Onoga koga su proboli; tada je bila
velika žalost u zemlji... a oni koji su ˇcekali na Gospoda muˇcili su
pred njim duše svoje.
Od svih velikih pokreta od vremena apostola, nijedan nije bio
ˇcistiji od ljudskog nesavršenstva i sotonskih prijevara od onoga u
jesen lb44. godine. Još i sada, poslije toliko godina, svi koji su
sudjelovali u pokretu i koji su ostali ˇcvrsto na temelju istine osje´caju
još sveti utjecaj onog blagoslovenog djela i svjedoˇce da je to djelo
bilo od Boga.
Na pokliˇc: “Eto ženika gdje ide, izlazite mu na susret!”, ustali su
svi koji su ˇcekali i “ukrasiše žiške svoje.” Oni su prouˇcavali Božju
Rijeˇc sa do tada nepoznatom revnoš´cu. An ¯deli su bili poslani sa neba
da probude one koji su bili obeshrabreni i da ih priprave da prihvate
vijest. Ovo djelo se nije temeljilo na znanju i mudrosti ljudi, nego
na Božjoj mo´ci. Ne najdarovitiji, ve´c najjednostavniji i najodaniji su
bili ti koji su prvi ˇculi poziv i poslušali ga. Zemljoradnici su ostavili
svoje žito u polju, zanatlije svoj alat, i pošli su sa suzama u oˇcima
i sa velikom radoš´cu da objave opomenu. Oni koji su ranije bili
vo ¯de bili su me ¯du posljednjima koji su se prikljuˇcili ovome pokretu.
Crkve su svuda zatvarale vrata ovoj vijesti, a veliki broj onih koji
su je prihvatili izašli su iz njih. Božjim provi ¯denjem ova se vijest
sjedinila sa drugom an ¯deoskom vješ´cu i dala je naroˇcitu silu ovom
djelu.
Vijest: “Eto ženika gdje ide!” nije se širila toliko na osnovu doka-
zivanja, mada su dokazi iz Svetoga pisma bili jasni i uvjerljivi. Nju
je pratila neodoljiva sila, koja je pokretala duše. Tu nije bilo sumnji
ni pitanja. Prilikom Kristovog pobjedonosnog ulaska u Jeruzalem,
narod koji se sa svih strana zemlje okupio na svetkovinu pohrlio je
ka Maslinskoj gori, i kada se pomiješao sa mnoštvom koje je pratilo
Isusa, osvojilo ga je sveop´ce oduševljenje, i tako se pridružio da
pojaˇca pokliˇc: “Blagosloven koji ide u ime Gospodnje!” Matej 21, 9.
Isto tako i nevjerni koji su pohrlili na adventistiˇcke skupove — neki
su iz radoznalosti, a drugi da se narugaju, osje´cali neodoljivu mo´c
[327]
koja je pratila vijest: “Eto ženika gdje ide!”
