300
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
kolja odvaja pobožne od bezbožnih, a revni ljudi sa obiju strana trude
se da sasvim uklone razliku izme ¯du naˇcina njihovog postupanja i
njihovih zabava.” Popularnost religije doprinijela je mnogo da se
pove´cao broj onih koji ho´ce da uživaju njene blagoslove, ali ne da
ˇcasno1 ispunjavaju svoje dužnosti.”
Hauard Krozbi veli: “Veoma nas zabrinjava što krš´canska crkva
tako malo
>
ispunjava Gospodnje namjere. Kao što su se nekad Je-
vreji odvratili od Boga zbog prijateljskih veza sa idolopoklonicima...
tako i današnja Kristova crkva napušta božanski naˇcin pravoga života
zbog nedozvoljenih veza sa nevjernim svijetom.
U ovoj poplavi svjetskog utjecaja i želja za uživanjem gotovo
sasvim se izgubilo samoodricanje i samopožrtvovnost Krista radi.
“
Neki ljudi koji sada rade u našim crkvama bili su kao djeca po-
uˇcavani da se žrtvuju da bi bili sposobni da nešto daju ili uˇcine za
Krista. Ali sada, u sluˇcaju da nema sredstava, ni od koga se ne traži
da nešto da. O ne! Priredite bazar, lutriju, šaljivo veˇce, banket ili bilo
šta samo da se narod zabavlja.”
Guverner Vinskonsina Uošbern izjavio je u svom godišnjem
proglasu 9. sijeˇcnja 1873.: “Izgleda da su neophodni zakoni da
bi se ukinule škole koje stvaraju kockare. One se svuda nalaze.
ˇCak i crkva (besumnje nesvijesno) ponekad vrši ovo sotonsko djelo.
Prire ¯duju se priredbe uz poklone, sa dobrotvornim lutrijama i raznim
izvlaˇcenjima, ˇcesto u religiozne i dobro,tvome svrhe, ali vrlo malo
korisne. Lutrije, prodaje paketa itd., postižu svrhu da se do ¯de do
novca, a da se ne da protiv-vrijednost. Ništa nije opasnije za moral
i otrovnije, naroˇcito za omladinu, nego sticanje novca i imovine
bez rada. Kad se ugledne osobe bave lutrijom, a njihova savjest
umiruje time što taj novac ide u dobrotvorne svrhe, onda se nemojmo
ˇcuditi što se omladina odaje navikama koje se tako lako izazivaju
uzbudljivim igranjem lutrije.”
Duh prilago ¯davanja svijetu prožima sve krš´canske crkve. Ro-
bert Ejtkins prikazao je u jednom predavanju, održanom u Londonu,
tamnu sliku duhovnog opadaja koje se primje´cuje u Engleskoj. On je
rekao: “Pravih pravednika ima na zemlji sve manje, a na to nitko ne
obra´ca pažnju. Današnje pristalice religije, u svakoj crkvi, ljube svi-
jet, vladaju se prema njemu, vole liˇcnu udobnost i teže za ugledom.
Oni su pozvani da trpe sa Kristom, ali se plaše svakog prijekora.
Otpad, otpad, otpad — napisano je na ˇcelu svake crkve. Kada bi one
[316]
