Odbaˇcena opomena
299
od svijeta. Tako je “nestalo prve jednostavnosti”. Crkvu je poplavio
svjetski val i donio “sa sobom svoje obiˇcaje, ceremonije i idole”.
O kako se sada me ¯du Kristovim sljedbenicima gajilo ona pri-
jateljstvo sa svijetom koje je “neprijateljstvo Bogu”. Koliko* su
se velike crkve širom krš´canskog svijeta udaljile od biblijske po-
niznosti, samoodricanja, jednostavnosti i pobožnosti! Džon Veslej,
govore´ci o pravoj upotrebi novca, rekao je: “Ne rasipajte ni jedan dio
tako dragocjenog dara da biste zadovoljili želju za suvišnim i sku-
pocjenim odijevanjem ili nepotrebnim ukrašavanjem! Ne rasipajte
ništa od toga na vještaˇcko ukrašavanje vaših domova, na suvišno i
skupocjeno poku´cstvo, skupocjene slike i ukrašavanje zlatom... Ne
trošite ništa na sujetni život da biste privukli divljenje i pažnju ljudi...
Dok ti je dobro, ljudi ´ce o tebi dobro govoriti. Dok se odijevaš u pur-
pur i skupocjene haljine, i živiš svaki dan u izobilju, mnogi ´ce, bez
sumnje, veliˇcati tvoj ukus, darežljivost i gostoprimstvo. Ali ne pla´caj
tako skupo njihovo odobravanje; bolje je da se zadovoljiš ˇcaš´cu koja
dolazi od Boga.
Ali u mnogim crkvama našeg vremena nema ni
traga takvom uˇcenju.
Pripadati jednoj vjeroispovijesti postalo je u svijetu nešto uobi-
ˇcajeno. Vladari, politiˇcari, pravnici, lijeˇcnici, trgovci — svi postaju
ˇclanovi crkve da bi ih društvo više poštovala i imalo povjerenja u
njih, i da bi bili uspješniji u svojim poslovima. Ovako oni pokušavaju
da svoje nepravedne poslove zaviju u plašt krš´canske vjeroispovi-
jesti. Razne vjerske zajednice, ojaˇcane bogatstvom i utjecajem ovih
pokrštenih svjetskih ljudi, mogle su još više da steknu popularnost i
ve´ci broj pokrovitelja. U najljepšim ulicama podignute su veliˇcans-
tvene crkve, raskošno ukrašene. Vjernici koji dolaze na bogosluženje
oblaˇce se po modi i u skupe haljine. Darovitim propovjednicima daje
se velika plata da zabavljaju i privlaˇce narod. Njihove propovijedi
ne smiju žigosati narodne grijehe, nego moraju biti mile njihovim
ušima i lijepo zvuˇcati. Tako su ugledni grešnici upisivani i crkvene
knjige, a fini grijesi prikrivani plaštom po-božnosti.
Jedne poznate novine, govore´ci o sadašnjem odnosu ameriˇckih
krš´cana prema svijetu, pišu: “Crkva se neosjetno predala duhu vre-
mena i prilagodila svoja bogosluženja suvremenim prohtjevima.”
“
Stvarno, crkva sada upotrebljava kao svoje oru ¯de sve što vjeru može
uˇciniti privlaˇcnom.” Jedan pisac piše u njujorškom listu “Indepen-
[315]
dent” o današnjem metodizmu slijede´ce: “Sve više se gubi granica
