Odbaˇcena opomena
301
to znale, i kada bi mogle to osje´cati, još bi bilo nade; ali, jao! one
viˇcu: “Bogati smo, i obogatili smo se, i ništa ne potrebujemo.
Veliki grijeh koji tereti Babilon jeste što’ “otrovnim vinom bluda
svojega napoji sve narode”. Ovaj otrovni pehar koji on nudi svijetu
predstavlja lažne nauke koje je crkva primila kao posljedicu svoje
nedozvoljene veze sa velikanima na zemlji. Prijateljstvo sa svijetom
pokvarilo je njenu vjeru, i ona vrši štetan utjecaj na svijet, šire´ci
nauke koje su u suprotnosti sa jasnim uˇcenjem Svetoga pisma.
Rim je narodu oduzeo Bibliju i tražio od svakoga da primi nje-
govu nauku mjesto nauke Svetog pisma. Zadatak reformacije je
bio da ˇcovjeˇcanstvu povrati Božju rijeˇc. Ali zar nije istina da se u
crkvama našega vremena propovijeda da ˇcovjek svoju vjeru mora
zasnivati više na vjeroispovijedanju i dogmama svoje crkve nego
na Svetom pismu. Karlo Biˇcer nam veli o protestantskim crkvama:
“
One se plaše svake oštre rijeˇci protiv njihovog vjeroispovijedanja
sa istom osjetljivoš´cu koju su pokazali i sveti oci zbog oštrih rijeˇci
protiv poštovanja svetaca i muˇcenika koje su oni gajili... Protestant-
ske evangelistiˇcke za-jednice tako su za vezale ruke jedna drugoj,
a i same sebi, da kod njih nitko ne može biti propovjednik ako ne
prihvati i po neku drugu knjigu osim Biblije... Nema pretjerivanja
kad se kaže da zastupnici dogmi u protestantskim redovima poˇcinju
zabranjivati Bibliju kao što je to ˇcinio Rim, samo na mnogo lukaviji
naˇcin.”
Kad vjerni uˇcitelji tumaˇce Božju rijeˇc, tada se podižu uˇceni ljudi,
propovjednici po zanimanju, koji tvrde da razumiju Sveto pismo,
nazivaju zdravu nauku krivovjerstvom i na taj naˇcin odvra´caju od
istine ljude koji je traže. Da svijet nije sasvim otrovan babilonskim
vinom, mnogi bi se osvjedoˇcili i obratili pomo´cu jasnih i odre ¯denih
istina Božje rijeˇci. Ali na podruˇcju vjere je tolka zbrke i nesloge
da narod više ne zna u šta da vjeruje kao istinu. Odgovornost za
nepokajanost svijeta leži na crkvi.
Druga an ¯deoska vijest iz Otkrivenja 14. propovijedala se prvi
put u ljeto 1844. godine, i naroˇcito se odnosila na crkve Sjedinjenih
Država, gdje se opomena o sudu najviše objavljivala i bila uglavnom
odbaˇcena, i gdje je opadanje crkve bilo najbrže. Ali vijest drugoga
an ¯dela nije se potpuno ispunila godine 1844. Tada su crkve koje su
se protivile da prihvate vidjelo adventne vijesti, doživjele moralni
pad, ali ipak taj pad nije bio. potpun. Pošto su one nastavile da
[317]
