Jedno veliko vjersko probudjenje
277
Jevreji su ga ubili iako je bio nevin.” Ovo osje´canje je bilo tako jako
da je, i protiv zabrane da u ¯de u krš´cansku crkvu, ipak ˇcesto stajao
pred vratima da bi ˇcuo propovijed.
Kada je imao tek sedam godina, hvalio se svome starome susjedu,
krš´caninu, budu´com slavom Izraela prilikom dolaska Mesije, našto
mu je starac ljubazno rekao: “Dragi deˇcko, re´ci ´cu ti tko je pravi
Mesija: to je Isus iz Nazareta... koga su tvoji preci razapeli na
križ, kao što su u davnoj prošlosti poubijali proroke. Po ¯di ku´ci i
proˇcitaj 53. glavu proroka Izaije, i uvjerit ´ceš se da je Isus Krist sin
Božji.” Djeˇcak je odmah bio uvjeren da je to istina. Otišao je ku´ci i
proˇcitao tu glavu ˇcude´ci se kako su se ti stihovi potpuno ispunili na
Isusu iz Nazareta. Da li su rijeˇci ovoga krš´canina istinite? Djeˇcak
je zamolio svoga oca da mu protumaˇci ovo proroˇcanstvo, ali ovaj
mu je odvratio sa tako mraˇcnim šutanjem da se on nije više nikada
usudio da spomene ovaj predmet. Ovo je, me ¯dutim, samo pove´calo
njegovu želju da što više sazna o krš´canskoj vjeri.
Saznanje koje je tražio bilo je od njega u njegovom jevrejskom
domu brižljivo sakrivano; ali kada je imao tek jedanaest godina,
napustio je oˇcinski dom i krenuo u svijet da stekne obrazovanje i
da izabere vjeru i zanimanje. Za neko vrijeme našao je sklonište
kod svojih ro ¯daka, ali uskoro su ga oni otjerali kao otpadnika, i tako,
sam i bez sredstava, morao je da sebi probija put me ¯du tu ¯dincima.
Putovao je iz mjesta u mjesto, a u isto vrijeme je marljivo uˇcio i
sam se izdržavao daju´ci ˇcar sove jevrejskog jezika. Pod utjecajem
jednog katoliˇckog uˇcitelja primio je rimsku vjeru i odluˇcio je da
bude misionar u svom vlastitom narodu. U tu svrhu pošao je poslije
nekoliko godina u školu propagande u Rimu da tamo nastavi svoje
studije. Ovdje je zbog svoje navike da nezavisno misli i otvorena
govori navukao na sebe prigovor da je heretik. Otvoreno je napadao
zloupotrebe crkve i zahtijevao reformu. Iako je u po-ˇcetku naišao
na naklonost papskih dostojanstvenika, ipak je poslije nekog vre-
mena morao oti´ci iz Rima. Pod nadzorom crkvo išao je od mjesta do
mjesta, dok se nisu uvjerili da ga nikada ne´ce privoljeti da se pod-
vrgne jarmu Rima. Napokon je proglašen za nepopravljivog, i onda
mu je ostavljeno na volju da ide kuda ho´ce. Krenuo je u Englesku i,
primivši protestantsku vjeru, stupio je u anglikansku crkvu. Poslije
[293]
dvogodišnjeg studiranja otpoˇceo je, 1821. godine, svoju misiju.
