Svjetlost u tami
269
Tako je Kristova smrt — upravo ovaj dopadaj koij su uˇcenici
smatrali kao potpunu propast svoie nade, — služila teme da zauvijek
osigura ispunjenje te nade. Dok im je Kri- stova smrt donijela strašno
[285]
razoˇcarenje, ona je u stvari bila najve´ci dokaz da je njihova vjera bila
ispravna. Doga ¯daj koji ih je ispunio žaloš´cu i oˇcajanjem, svakom
Adamovom djetetu otvorio je vrata nade,., i od njega je. zavisio
budu´ci život i vjeˇcno blaženstvo svih onih koji se uzdaju u Boga u
svim vremenima.
ˇCak i u ovom razoˇcaranju uˇcenika zbog neispunjenih išˇcekivanja
ispunile su se namjere neizmjernog Božjeg milosr ¯da. Iako su njihova
srca bila osvojena božanskom miloš´cu i mo´cnom naukom Onoga
za koga je reˇceno’ da “nikad ˇcovjek nije tako govorio kao ovaj
ˇcovjek”, ipak je ˇcisto zlato njihove ljubavi prema Spasitelju bilo
pomiješano s bezvrijednim talogom svjetska oholosti i sebiˇcnog
ˇcastoljubije. Još u gornjoj sobi, koja je bila ure ¯dena za jedenje
pashalnog jagnjeta, u onom sveˇcanom ˇcasu kada je Uˇcitelj ve´c bio u
sjenci Getsemanije, “posta prepiranje me ¯du njima, koji bi se držao
me ¯du njima da je najve´ci”. Luka 22, 24. Pred njihovim oˇcima je
stalno lebdjela slika prijestola, kruna i slave, dok su neposredno
pred njima bili ruganje i duševni strah Getsemanije, sudnica i križ
Golgote. Oholost njihovog srca i že ¯d za svjetskom slavom bilo
je ono što ih je navelo da se tvrdoglavo drže lažnih nauka svoga
vremena i da zanemare Spasiteljeve rijeˇci koje su pc,kazivale pravu
prirodu njegovog carstva i upu´civale na njegove duševne patnje
i smrt. A ove zablude imale su za posljedicu teško ali potrebno
iskušenje, koje je služilo za njihovo popravljanje. Iako su uˇcenici
pogrešno shvatili smisao svoje vijesti i nisu vidjeli ispunjenje svojih
oˇcekivanja, ipak su objavili od Boga povjerenu im opomenu, i Bog
je nagradio njihovu vjeru i cijenio njihovu poslušnost. Njima je
povjereno djelo širenja slavne vijesti o uskrslom Gospodu me ¯du
svim narodima. Da bi bili pripravljeni za ovo djelo, moralo ih je
sna´ci tako gorko iskustvo.
Poslije svoga uskrsnu´ca, Isus se pojavio svojim uˇcenicima na
putu za Emaus, “i poˇcevši od Mojsija i od sviju proroka, kazivaše
im što je za njega u svemu Pismu”. Luka 24, 27. Srca uˇcenika bila
su uzbu ¯dena. Vjera se rasplamtjela. Oni su bili “preporo ¯deni za živu
nadu” još prije nego što im je Isus omogu´cio da ga prepoznaju. Htio
je da prosvijetli njihov razum i utvrdi njihovu vjeru u “najpouzdaniju
