268
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
žuje, uspo-stavljeno je prilikom Kristove smrti. Ovo carstvo nije
bilo zemaljsko carstvo, kako su bili nauˇceni da vjeruju. To nije bilo
[284]
ni budu´ce neprolazno carstvo, koje ´ce biti uspostavljeno kad bude
“
carstvo i vlast i veliˇcanstvo carsko pod svim nebom dato narodu
svetaca Višnjega; njegovo ´ce carstvo biti vjeˇcno carstvo, i sve ´ce
vlasti njemu služiti i slušati ga.” Danijel 7, 27. U biblijskom jeziku
upotrebljava se izraz “carstvo nebesko” da oznaˇci oboje i carstvo
milosti i carstvo slave. Carstvo milosti opisano je u Pavlovoj posla-
nici Jevrejima. Pošto je uka(zao na Krista, na milostivog Posrednika,
koji “može osje´cati s našim slabostima”, ovaj pisac nastavlja: “Da
pristupimo dakle slobodno prijestolju blagodati, da primimo milosti
i na ¯demo blagodat za vrijeme kad nam zatreba pomo´c.” Jevrejima
4, 16.
Prijesto blagodati ili prijesto milosti predstavlja carstvo mi-
losti, jer postojanje prijestola predstavlja postojanje jednoga carstva.
U mnogim svojim priˇcama Krist je upotrebljavao izraz “carstvo
nebesko” da bi opisao djelo božanske milosti u ljudskim srcima.
Prijesto slave predstavlja carstvo slave, a na ovo carstvo se od-
nose Spasiteljeve rijeˇci: “A kad do ¯de Sin ˇcovjeˇcji u slavi svojoj i svi
sveti an ¯deli s njime, onda ´ce sjesti na prijesto slave svoje. I sabrat
´ce se pred njim svi narodi.” Matej 25, 31. 32. Ovo je carstvo još u
budu´cnosti. Ono ´ce biti uspostavljeno tek prilikom drugog Kristovog
dolaska,
Carstvo milosti zasnovano je odmah poslije ˇcovjekovog pada u
grijeh, kada je naˇcinjen plan za otkup grešnog ˇcovjeˇcanstva. Ono je
tada postojalo samo u Božjoj namjeri i Božjem obe´canju, a ljudi su
vjerom mogli postati njegovi podanici. Ono je zapravo uspostavljeno
tek prilikom Kristove smrti. Jer, ˇcak i poslije poˇcetka svoje zemaljske
misije, Spasitelj je mogao, umoran od tvrdoglavost! i nezahvalnosti
ljudi, da odustane od svoje žrtve na Golgoti. U Getsemanskom vrtu
drhtala je u njegovoj ruci ˇcaša muka. ˇCak je i tada mogao otrti krvav
znoj sa svog ˇcela i pustiti grešan red da propadne u svome grijehu.
Da je to uˇcinio, za palog ˇcovjeka ne bi bilo otkupa. Ali kada je
Spasiteli umirao i u svome posljednjem uzdahu povikao “Svršeno
je!”, ispunjenje plana spasenja bilo je osigurano.. Obe´canje spasenja
koje je bilo dato grešnom paru u Edemu bilo je potvr ¯deno Tada je
uspostavljeno carstvo milosti, koje je prije bilo sadržano u Božjem
obe´canju.
