Svjetlost u tami
267
srce ˇceznulo za slavom zemaljskog carstva kojem su se nadali, i
to je pomutilo njihovo razumijevanje datog proroˇcanstva i samih
Kristovih rijeˇci.
Oni su vršili svoju dužnost upu´cuju´ci jevrejskom narodu poziv
milosti, a onda, upravo u ˇcasu kad su oˇcekivali da ´ce njihov Gospod
zauzeti Davidov prijesto, vidjeli su kako je uhva´cen kao zloˇcinac,
šiban, izrugan, osu ¯den i razapet na križ na Golgoti. Kakvo oˇcajanje
i kakve duševne patnje su muˇcile srca uˇcenika onih dana kada je
njihov Gospod ležao u grobu!
Krist je došao taˇcno u odre ¯deno vrijeme i na naˇcin opisan u
proroˇcanstvu. Svjedoˇcanstvo Pisma ispunilo se u svakoj pojedinosti
njegovog propovijedanja. On je objavljivao spasenje “i njegova
besjeda bijaše silna”. Njegovi slušaoci osjetili su u svom srcu da je
njegova besjeda sa neba. Rijeˇc i Duh Sveti potvrdili su božansko
poslanstvo Božjeg Sina.
Uˇcenici su još uvijek bili odani svome voljenom Uˇcitelju, pa
ipak je njihova srca tištila neizvjesnost i sumnja. U duševnom strahu
nisu se sjetili Kristovih rijeˇci koje su upu´civale na njegove muke i
smrt. Da je Isus iz Nazareta pravi Mesija, zar bi oni na takav naˇcin
bili baˇceni u bol i razoˇcaranja? To je bilo pitanje koje je muˇcilo
njihove duše dok je Spasitelj ležao u grobu, u beznadnim satima one
subote, izme ¯du smrti i uskrsnu´ca.
Iako je najtamnija no´c žalosti obavila ove Kristove sljedbenike,
oni nisu bili ostavljeni. Prorok je rekao: “Ako sjedim u mraku, Gos-
pod ´ce mi biti vidjelo... Izvest ´ce me na vidjelo, vidjet ´cu pravdu
njegovu.” “Ni mrak ne´ce zamraˇciti od tebe, i no´c je svijetla kao
dan: mrak je kao vidjelo.” Bog je rekao: “U tami sjaje vidjelo pra-
vednicima.” “I vodit ´cu slijepce putem koji nisu znali, vodit ´cu ih
stazama koje nisu znali; i obratit ´cu pred njima mrak u svjetlost i što
je neravno u ravno. To ´cu im uˇciniti i ne´cu ih ostaviti.” Mihej 7, 8.
9;
Psalam 139, 12; 112, 4; Izaija 42, 16.
Vijest koju su uˇcenici razglasili u ime Gospodnje bila je u sva-
kom pogledu taˇcna, a doga ¯daji na koje je ona upu´civala upravo su
se tada zbivali. “Izi ¯de vrijeme i približi se carstvo Božje!”, glasila je
njihova vijest. Kad je proteklo vrijeme — šezdeset i devet nedelja iz
Danijela 9, koje je trajalo sve do Mesije “Pomazanika” — Krist je,
poslije svoga krštenja od strane Ivana u Jordanu, primio pomazanje
Svetoga Duha. A nebesko carstvo, koje su objavljivali da se pribli-
