Razoren je Jeruzalema
23
mrtvih tjelesa u dolinama. Oduševljen pogledom na hram koji je
posmatrao s vrha Maslinske gore, izdao je zapovijest da se ne dira ni
u jedan njegov kamen. Prije nego što je odluˇcio da izvrši napad na
ovo utvr ¯denje, uputio je poziv jevrejskim vo ¯dama da ga ne prisilja-
vaju da krvlju oskvrni sveto mjesto. Obe´cao im je da nijedan rimski
vojnik ne´ce oskvrmiti hram ako ga oni napuste i prenesu borbu na
neko drugo mjesto. Josip Flaavije, njihov sunarodnik, uputio im je
najrjeˇcitiji poziv na predaju da bi spasili sebe, grad i sveto mjesto.
Ali na ove rijeˇci odgovorili su gorkim kletvama. Stri-jelama su oba-
sauli posljednjeg ljudskog posrednika koji je došao pred njih da
pregovara. Jevreji su odbacili pozive Sina Božjeg; i sada, svi pozivi
i molbe uˇcinili su ih još upornijima. Odluˇcili su da se usprotive do
kraja. Titova nastojanja da oˇcuva hram bila su uzaludna. Netko ve´ci
od njega objavio je da tamo ne´ce ostati kamen na kamenu.
Slijepa tvrdoglavost jevrejskih vo ¯da i odvratni zloˇcini koji su se
dešavali u opsjednutome gradu izazvali su kod Rimljana užas i gnjev.
Napokon je Tit odluˇcio da zauzme hram na juriš. Zapovjedio je, ako
je mogu´ce, da ga ne unište. Ali njegove naredbe nisu uvažene. Jedne
veˇceri, ˇcim se povukao u svoj šator, Jevreji su provalili iz hrama i
napali Rimljane. U toku borbe jedan od vojnika bacio je kroz jedan
otvor zapaljenu baklju u predvorje, i uskoro su kedrove dvorane,
koje su okružavale hram, buknule u plamenu. Tit je pojurio na to
mje,sto i zapovjedio legionarima da ugase požar. Ali na njegove
rijeˇci nisu obra´cali pažnju. U svome bijesu vojnici su bacali upaljene
baklje u hram i maˇcevima poubijali mnoštvo koje je tamo našlo
sklonište. Krv kao rijeka tekla je niz stepenice hrama. Tisu´ce i tisu´ce
[26]
Jevreja je poginulo. Ubojnu viku nadjaˇcali su glasovi: “Išabod!” što
znaˇci: ode slava...
“
Tit je vidio da je nemogu´ce zaustaviti gnjev vojnika. Ušao je
sa svojim oficirima u unutraašnjost svete zgrade. Njena ljepota ih je
zapanjila; i dok još plamen nije zahvatio svetinju, uˇcinio je posljed-
nji napor da je spasi. Izlaze´ci napolje, ponovo je naredio vojnicima
da zaustave širenje požara. Kapetan Liberalis pokušao je da svojom
zapovjedniˇckom palicom naredi poslušnost. Ali, ˇcak ni sam auto-
ritet zapovjednika nije mogao suzbiti užasno neprijateljstvo prema
Jevrejima, divlje uzbu ¯denje izazvano borbom i nezasitu pohlepnost
za pljaˇckom. Vojnici su vidjeli kako se sve oko njih blista u zlatu,
koje je u divljem plamenu blješte´ci odsjajivalo; predpostavljali su da
