22
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
bi stanovnicima služile godinama da su ih brižljivo ˇcuvali, bile su
uništene osvetom zava ¯denih stranaka koje su se borile za prevlast,
i uskoro su se stanovnici našli pred užasnom gladi. Jedna mjera
žita prodavala se za jedan talanat. Nastala je tako velika glad da su
ljudi jeli svoje kožne opasaˇce, sandale i kožne prevlake na štitovima.
Mnogi su se spuštali no´cu preko zida da bi nakupili divlje biljke
koje su rasle izvan gradskih zidova. Nieki su bili uhva´ceni i ubijeni
uz strašne muke; a onima koji su uspjeli da se vrate bilo je ˇcesto
oteto ono što su sakupili uz tako veliku opasnost. Vo ¯de su ˇcinile
najužasnija nasilja da bi oduzele hranu onima za koje su mislili da
je imaju. Ova nasilja ˇcinili su ˇcesto ljudi koij su imali dosta hrane,
ali su željeli da nagomilaju zalihe za budu´cnost.
Hiljade njih je umrlo od gladi i kuge. Najintimnije veze izgledalo
je da su uništene. Muževi su potkradali svoje žene, i žene svoje
muževe. Moglo se vidjeti kako djeca oduzimaju hranu iz usta svojih
starih roditelja. Pitanje proroka: “Može li žena zaboraviti porod
svoj?” (Izaija 49, 15.) dobilo je odgovor unutar zidova ovog grada
osu ¯denog na propast. “Svojim rukama žene žalostive kuhaše djecu
svoju; i to im bješe hrana u pogibli! k´ceri naroda mojega.” Plaˇc
Jeremijin 4, 10. Ponovo se ispunilo proroˇcanstvo dato prije ˇcetrnaest
vjekova: “Žena koja je bila vrlo meka i vrlo nježna me ¯du vama,
koja od meko´ce i nježnosti nije bila navikla stajati nogama svojim
na zemlju, prozlit ´ce se prema milome mužu svom i prema sinu
svom i prema k´ceri svojoj i prema djeci svojoj koju rodi; jer ´ce ih
jesti krišom u oskudici svakoj od nevolje i od tjeskobe, kojom ´ce ti
pritužiti neprijatelj tvoj po svim mjestima tvoj im.” 5. Mojsijeva 28,
56. 57.
[25]
Rimljani su htjeli da izazovu paniku me ¯du Jevrejima da bi ih tako
prisilili na predaju. Jevreji koji su se odupirali kada su ih zarobljavali,
biˇcevima su tuˇceni i razapinjani pod gradskim zidovima;. Svaki dan
su na taj naˇcin ubijali stotine njih„ i to užasno djelo nastavljalo se
sve dotle dok u Jozafatovoj dolini i na Golgoti nije bilo podignuto
toliko križeva da se ˇcovjek jedva mogao kretati izme ¯du njih. Tako
se ispunila strašna kletva koju su Jevreji izgovorili pred Pilatovom
sudskom stolicom: “Njegova krv na nas i na našu djecu.” Matej 27,
25.
Tit je želio da uˇcini kraj strašnome prizoru i da saˇcuva Jeruzalem
od potpunog uništenja. Bio je ispunjen užasom kada je vidio gomile
