Jedan ameriˇcki reformator
261
jateljstva protiv ovih obra´cenika, i crˆve su. poduzele disciplinske
mjere protiv onih koji su prihvatili Milerove poglede. To stanje po-
krenulo je Milera da uzme pero u ruke i da sa jednim otvorenim
pismom obrati svim krš´canskim zajednicama, pozivaju´ci ih da mu
iz Pisma dokažu njegovu zabludu.
“
Šta mi vjerujemo”, rekao je on, “što nismo uzeli direktno iz
Božje Rijeˇci, koju i vi sami priznajete jedinim pravilom vjere i
života? Šta smo uˇcinili ˇcime smo zaslužili tako žestoku osudu od
strane crkava i štampe, i što vam daje pravo da nas iskljuˇcite iz vaših
crkava? Ako smo na pogrešnom putu, ja vas molim, recite nam u
ˇcemu griješimo. Pokažite nam iz Božje Rijeˇci u ˇcemu smo u zabludi.
Vi ste nas dosta ismijavali, ali to nas ne može uvjeriti da smo na
pogrešnom putu; samo Božja Rijeˇc može da promijeni naše poglede.
Mi smo razmišljali, i molitvom, na osnovu dokaza iz Svetog pisma,
došli do naših zakljuˇcaka.
U toku vjekova ista sumnja i nevjerstvo je doˇcekivalo vijest
opomene koju je Bog slao svijetu kroz svoje sluge. Kad je Gospod
odluˇcio da pusti potop na stari svijet, najprije je ljudima to objavio
da bi im dao priliku da se odvrate od svog bezakonja. Sto i dvadeset
godina je opomena odjekivala u ušima grešnika, pozivaju´ci ih na
pokajanje da bi izbjegli Božji gnjev. Ali ta im se vijest uˇcinila
kao bajka, i nitko nije obratio pažnju na nju. Ogrezli u bezakonju,
oni su se rugali Božjem vjesniku, ismijavali njegov poziv i ˇcak su
ga optuživali zbog prijevare. “Kako se jedan ˇcovjek usu ¯duje da se
usprotivi svim mudracima na zemlji? Kad bi Nojeva vijest bila istina,
zašto je cio svijet onda ne primi i ne vjeruje? Zašto? Koliko vrijedi
tvr ¯denje jednog ˇcovjeka prema mudrosti hiljadama njih?” Oni su
odbili vijest, i nisu htjeli da potraže utoˇcište u kovˇcegu spasenja.
Rugaˇci su ukazivali na prirodne pojave: na nepromjenljiv red
godišnjih doba, na plavi nebeski svod sa koga još nikada nije padala
kiša, na plodne doline, koje su bile natapane blagom no´cnom rosom;
i pošto su s prezirom izjavili da je propovjednik pravde samo obiˇcan
zanesenjak, nastavili su jaˇce nego ikad da uživaju u razvratu i zlu.
Ipak, njihovo nevjerstvo nije moglo da sprijeˇci proreˇceno zlo. Bog je
dugo trpio njihovo bezboštvo i dao im dosta vremena da se pokaju,
[278]
ali u odre ¯deno vrijeme pravedni Božji sud stigao je one koji su
odbacili njegovu milost.
