260
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
i svršetku vremena. Na taj naˇcin su mnogi propovjednici koji su
bili omiljeni u narodu potkopavali vjeru u Božju rijeˇc. Njihova je
nauka uˇcinila da su ljudi postali nevjerni, i mnogi su se osje´cali
slobodni da žive po svojim bezbožnim željama; a na kraju oni koji
su prouzrokovali ovo’ zlo optuživali su adventiste kao krivce za to
zlo.
Dok je Milerovo ime privlaˇcilo mnoštvo razumnih i pažljivih
slušalaca, dotle se ono rijetko spominjalo u religioznoj štampi, osim
u sluˇcaju kada su ga optuživali ili ismijevali. Ravnodušni i bezbožni,
koji su se ohrabrili stavom nekih re-ligioznih uˇcitelja, trudili su se da
oklevetaju njega i njegovo djelo, služe´ci se besramnim izrazima, ne-
dostojnim i bogohulnim dosjetkama. Sijedi ˇcovjek, koji je napustio
udoban dom da bi putovao o svom trošku iz grada u grad, iz mjesta
u mjesto, trude´ci se neprestano da propovijeda svijetu sveˇcanu opo-
menu o predstoje´cem sudu, sramotno je bio optuživan kao
>
fanatik,
lažljivac i drski varalica.
Klevete, poruge i prezir koji su upu´civali protiv njega, izazvali
su negodovanje ˇcak i u svjetskoj štampi. “Uzimati tako lakomisleno’
i s podsmjehom jedan predmet koji ima tako veliku važnost i strašne
posljedice”, govorili su svjetski ljudi, “znaˇci ne samo rugati se osje-
´canjima njegovog predstavnika i branitelja, nego ismijavati i dan
suda pa i samo Božanstvo, i prezirati strahote njegovog suda!
Zaˇcetnik svega zla trudio se ne samo da sprijeˇci širenje adventne
vijesti ve´c da uništi i samog vjesnika. Miler jie praktiˇcno’ primje-
njivao istinu na srca svojih slušalaca; žigosao je njihove grijehe i
osu ¯divao njihovo samozadovoljstvo. Njegove otvorene i oštre rijeˇci
izazvale su njihovo neprijateljstvo. Kad su se ˇclanovi crkve usproti-
vili njegovoj vijesti, prostiji ljudi su time bili ohrabreni da ˇcine još
gore; neprijatelj je skovao zavjeru da oduzme Mileru život kad bude
izlazio iz crkve. Ali usred mnoštva bili su i sveti an ¯deli, i jedan od
njih, u obliku ˇcovjeka, uzeo je tog Božjeg slugu za ruku i izveo ga iz
bijesne gomile nepovrije ¯dena na sigurno mjesto. Njegovo djelo nije
još bilo dovršeno, i sotona i njegovi demoni prevarili su se u svcjim
namjerama.
[277]
Usprkos velikom protivljenju, interesovanje za adventnu vijest
je sve više raslo. Broj njenih sljedbenika iznosio je ne stotine, ve´c
hiljade i stotine hiljada. Razliˇcite vjerske zajednice su imale veliki
prirast vjernih, ali poslije izvjesnog vremena pokazale su duh nepri-
