262
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
Krist je rekao da ´ce ljudi pokazati isto nevjerstvo u pogledu
njegovog drugog dolaska. Kao što Nojevi suvremenici “ne osjetiše
dok ne do ¯de potop i odnese sve”, tako ´ce biti po Kristovim rijeˇcima
i dolazak Sina Božjega. Matej 24, 39. Kada se vjeran narod bude
sjedinio sa svijetom i poˇceo da živi kao što svijet živi i da uživa
u zabranjenim zabavama, kad raskoš svijeta postane raskoš crkve;
kada budu zvonila svatov-ska zvona i svi se budu nadali još dugim
godinama napretka — tada ´ce iznenada, kao grom iz vedra neba,
do´ci svršetak njihovim opsjenama i lažnim nadama.
Kao što je Bog poslao svog vjesnika da opomene svijet o potopu
koji je dolazio, tako je poslao i svog izabranog vjesnika da objavi
blizinu posljednjeg suda. I kao što su se Nojevi suvremenici rugali
propovjedniku pravde, tako su se i u Milerovo vrijeme mnogi koji
su se nazivali Božjom djecom rugali rijeˇcima opomene.
Zašto su crkve pokazale takav otpor prema nauci i propovije-
danju o Kristovom dolasku? Dok taj doga ¯daj donosi zlima nesre´cu
i propast, pravednima je on nada i radost. Ova velika istina bila
je u svim vjekovima utjeha Božjem vjernom narodu; zašto je ona
sada, sliˇcno svome Autoru, postala “kamenom spoticanja i stijenom
sablazni” za one koji se smatraju Božjim narodom? Sam Gospod je
svojim uˇcenicima dao obe´canje: “Kad odem i pripravim vam mjesto,
opet ´cu do´ci, i uzet ´cu vas k sebi da i vi budete gdje sam ja.” Ivan 14,
3.
Spasitelj, pun sauˇceš´ca, predvidio je brigu i žalost svojih uˇcenika,
te je zato poslao an ¯dele da ih tješe uvjeravanjem da ´ce opet liˇcno
do´ci kao što je otišao na nebo. Kada su uˇcenici na dan uznesenja
stajali i pažljivo gledali u nebo da bi uhvatili još posljednji pogled
onoga koga su ljubili, njihovu pažnju privukle su rijeˇci: “Ljudi Ga-
lilejci, što stojite i gledate na nebo? Ovaj Isus koji se uze izme ¯du
vas, do´ci ´ce na isti naˇcin kao što vidjeste da ide na nebo.” Ova je
vijest opet oživjela njihovu nadu. Uˇcenici su se “vratili u Jeruzalem
s velikom radoš´cu i bili su stalno u hramu hvale´ci i blagosiljaju´ci
Boga”. Djela 1,11; Luka 24, 52. 53. Nisu se radovali zbog toga što ih
je Isus ostavio i što su se sada morali boriti s teško´cama i kušnjama
svijeta, ve´c su se radovali rijeˇcima an ¯dela da ´ce Isus opet do´ci.
[279]
Objavljivanje vijesti o Kristovom dolasku trebalo bi i danas da
bude uzrok velike radosti kao što je bila onda kada su je an ¯deli
objavili pastirima Betlehema. Oni koji stvarno ljube Spasitelja mogu
samo sa radoš´cu da pozdrave ovu vijest osnovanu na Božjoj Rijeˇci:
