256
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
Kao što je Elizej bio pozvan da ostavi svoje volove u polju i
primi plašt posve´cenja za proroˇcku službu, tako je i Vilijam Miler
bio pozvan da napusti svoj plug i otkrije narodu tajne Božjeg carstva.
Sa strepnjom je otpoˇceo to djelo, vode´ci svoje slušaoce korak po
korak kroz proroˇcke odsjeke do drugog Kristovog dolaska. Pri sva-
kom naporu dobivao je novu snagu i hrabrost, jer je opažao veliko
interesovanje koje su izazvale njegove rijeˇci.
Miler je odluˇcio da javno iznese svoje poglede samo zato što
su ga na to podsticala njegova bra´ca u vjeri, i što je u njihovim
rijeˇcima ˇcuo Božji poziv. Tada je ve´c imao pedeset godina, i nije
bio naviknut da javno govori. Tištilo ga je osje´canje nesposobnosti
za djelo koje je pred njim. Ali ve´c od samog poˇcetka su njegovi
napori za spasavanje duša bili blagosloveni. Poslije njegove prve
propovijedi nastalo je veliko religiozna probu ¯denje kojom prilikom
se obratilo trideset cijelih porodica, osim dva ˇclana. Odmah je bio
pozvan da govori i na drugim mjestima, i skoro svuda je njegov rad
probudio živo zanimanje za Božju Rijeˇc, Grešnici su se obra´cali,
krš´cani su bili pokrenuti na ve´cu odanost Bogu, a deisti i nevjernici
morali su priznati biblijsku istinu i krš´cansku religiju. Oni me ¯du
kojima je radio dali su o njemu ovo svjedoˇcanstvo: “On zadobiva i
one ljude na koje drugi ˇcovjek ne bi mogao da utjeˇce.
Njegove
su propovijedi imale za cilj da probude op´ce interesovanje za vjerske
stvari i da sprijeˇce širenje svjetskog duha i razvrata onog vremena.
Gotovo u svakom gradu, kao rezultat njegovih propovijedi, obra-
´calo se po dvadesetak, a negdje i stotinu njih. Na mnogim mjestima
otvarale su mu se razne protestantske crkve; Miler je obiˇcno dobivao
pozive od propovjednika razliˇcitih crkava. Njegovo pravilo bilo je
da ne govori nigdje gdje nije pozvan, pa ipak uskoro je uvidio da ne
može odgovoriti niti na polovinu molbi koje su mu bile upu´cene.
Mnogi koji nisu prihvatili njegovo mišljenje u pogledu taˇcnog
vremena drugog Kristovog dolaska, ipak su bili osvje- doˇceni u si-
[273]
gurnost i blizinu njegovog dolaska i u potrebu pripremanja. U nekim
velikim gradovima njegove su propovijedi uˇcinile izvanredan utisak
na narod. Gostioniˇcari su napuštali svoj posao i pretvarali su gosti-
onice u dvorane za sastanke; kockarnice su se zatvarale; obra´cali su
se nevjernici, deisti, univerzalisti, ˇcak i propali ljudi, od kojih neki
godinama nisu stupili u crkvu. Razne crkve održavale su u svim
dijelovima grada molitvene sastanke u svako doba dana. Poslovni
