Jedan ameriˇcki reformator
257
ljudi sakupljali su se u podne na molitvu i zahvaljivanje. To nije bilo
neko fanatiˇcno uzbu ¯denje, ve´c je op´ce sveˇcano raspoloženje proželo
um i srce ljudi. Milerov rad, sliˇcno radu reformatora, djelovao je
više na razum i budio savjest negoli što je izazvao uzbu ¯denje.
Godine 1833. Miler je od baptistiˇcka crkve, kojoj je pripadao,
dobio dozvolu da propovijeda. Mnogi propovjednici ove crkve odo-
bravali su njegovo djelo, i sa njihovim odobrenjem on je nastavio
svoj rad. Putovao je i stalno propovijedao, ali njegov se rad uglavnom
ograniˇcavao na Novu Englesku i na centralne države. Više godina
je sam pla´cao sve svoje troškove, a ni kasnije nije dobivao toliko
da bi mogao platiti sav putni trošak za putovanja u razna mjesta
gdje je bio pozvan. Njegov javni rad ne samo da mu nije donosio
nikakve materijalne koristi ve´c je teretio njegovo imanje koje se u
toku ovog odsjeka njegovog života stalno smanjivalo. Bio je otac
velike porodice, ali pošto su svi živjeli skromno i bili marljivi, to je
njegovo malo seosko imanje bilo dovoljno kako za njegovo tako i za
njihovo izdržavanje.
Godine 1833, dvije godine nakon što je Miler poˇceo obiavljivati
dokaze o skorom Kristovom dolasku, pojavio se posljednji znak
koji je Isus prorekao kao znak svog drugog dolaska. Isus je rekao:
“
I zvijezde ´ce pasti s neba.” Matej 24. 29. I Ivan, gledaju´ci u vi-
ziji prizore koji ´ce prethoditi danu Gospodnjem, piše: “I zvijezde
nebeske padoše na zemlju kao što smokva odbacuje pupke svoje
kad je veliki vjetar zaljulja.” Otkrivenje 6, 13. Ovo se proroˇcanstvo
ispunilo na upadljiv i neobiˇcan naˇcin padanjem meteora 13. stude-
noga 1833. godine. To je bio veliˇcanstven prizor padanja zvijezda,
kakav historija nije nikad ranije zabilježila. “Cio nebeski svod iznad
Sjedinjenih Dr-žava bio je satima u vatrenom pokretu! Nikad se
u toj zemlji, otkako su u nju stupili prvi doseljenici, nije pojavio
prirodni fenomen koji bi jedni posmatrali s tolikim divljenjem, a
drugi s tolikim strahom i uzbu ¯denjem.” Mnogi se još živo sje´caju
tog veliˇcanstvenog i sveˇcanog prizora. Nikad nije pljusak, kiše bio
[274]
guš´ci nego što je bilo padanje meteora tog dana. Na istoku, zapadu,
sjeveru i jugu — svuda se pružala ista slika. Jednom rijeˇci, cijelo je
nebo bilo u pokretu. Taj se prizor, kako ga opisuje profesor Siliman
u svojim novinama, mogao vidjeti iznad cijele Sjeverne Amerike.
Poˇcevši od dva sata ujutro pa do jasnog dnevnog svjetla nebo je
