Page 252 - VELIKA BORBA IZMEĐU KRISTA I SOTONE (1962)

248
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
simboli mogu razumjeti. Vidio je da su se ispunjena proroˇcanstva
ispunila doslovno; da sve razliˇcite slike, metafore, parabole itd., ili
su neposredno objašnjene, ili su na drugim mjestima iznijete jasnije,
i ako se na ovaj naˇcin objašnjavaju, mogu se doslovno razumjeti.
On veli; “Na taj naˇcin sam se uvjerio da je Biblija sistem otkrivenih
istina, dat tako jasno i jednostavno da nitko, ma koliko bio neuk,
ne može da zastrani.“2 Prouˇcavaju´ci velika proroˇcanstva, otkrivala
mu se karika za karikom velikog lanca istine, ˇcime je bio nagra-
¯den njegov trud. Nebeski an ¯deli su upravljali njegovim mislima i
pomagali mu da razumije Pismo!. Sude´ci o proroˇcanstvima koja
treba u budu´cnosti da se ispune po naˇcinu kako su se propoˇcanstva
ispunjavala u prošlosti, zakljuˇcio je da mišljenje koje je vladalo u
narodu o duhovnom Kristovom carstvu — o zemaljskom hiljadu-
godišnjem carstvu prije svršetka svijeta — nema osnova u Božjoj
Rijeˇci. Ta nauka koja uˇci o hiljadugodišnjem carstvu pravde i mira
prije liˇcnog Kristovog dolaska, potisla je daleko u budu´cnost strahote
Gospodnjeg dana. Ovakvo uˇcenje može se nekima svi ¯dati, ali ono
se protivi nauci Kristovoj, i njegovih apostola, jer su oni uˇcili da ´ce
pšenica i kukolj rasti zajedno do žetve”; da ´ce “zli ljudi i varalice
napredovati na gore, varaju´ci i varaju´ci se”; “da ´ce u posij©dhje dane
nastati vremena teška”; i da ´ce carstvo tame postojati do dolaska
Gospodnjeg, kada ´ce ga Gospod Isus uništiti “duhom usta svojih i
iskorijeniti svjetloš´cu dolaska svojega”. (Matej 13, 30. 38—41; 2.
Tim. 3, 13. 1; 2. Solunjanima 2, 8.)
Apostolska crkva nije vjerovala u obra´cenje cijelog svijeta i
nije propovijedala uspostavljanje Kristove duhovne vladavine. Ta je
nauka prihva´cena tek u poˇcetku 18. vijeka. Kao svaka druga zabluda,
i ona je imala svoje posljedice. Ona je uˇcila ljude da oˇcekuju dolazak
Gospodnji u dalekoj budu´cnosti i tako ih je odvra´cala da ne obrate
pažnju na znake koji su objavljivali njegov dolazak. Ona je izazvala
osje´canje bezbrižnosti i sigurnosti, ali sasvim neosnovano, i mnogi
su bili zavedeni da zanemare potrebnu pripremu za susret sa svojim
Gospodom.
Miler je našao da Sveto pismo jasno uˇci o doslovnom i liˇcnom
Kristovom dolasku. Pavao kaže: “Sam Gospod sa zapoviješ´cu, s
glasom arhan ¯delovim i s trubom Božjom si´ci ´ce s neba.” 1. Solunja-
nima 4, 16. I Spasitelj izjavljuje: “I ugledat ´ce Sina ˇcovjeˇcjega gdje
[264]
ide na oblacima nebeskim sa silom i slavom velikom.” “Jer kao što