228
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
vršenje bilo kakve javne povjerljive služba u Sjedinjenim Državama.”
“
Kongres ne može da donese nikakav zakon sa ciljem da uvede bilo
kakvu državnu religiju, ili pak da zabrani slobodno ispovijedanje
neke religije.”
“
Tvorci Ustava priznali su vjeˇcno naˇcelo da odnosi ˇcovjeka
prema njegovom Bogu stoje iznad ljudskog zakonodavstva, i da je
njegovo pravo savjesti neotu ¯divo. Za dokazivanje ove istine nije
potrebno navoditi razloge; svatko je toga svjestan u svojoj unu-
trašnjosti. Svijest o tome, uprkos ljudskim zakonima, dala je snagu
tolikim muˇcenicima usred muka i plamena lomaˇce. Osje´cali su da
je njihova dužnost prema Bogu iznad ljudskih naredbi, i da ˇcovjek
nema prava da gospodari nad njihovom savješ´cu. To je naˇcelo koje
svatko nosi u sebi, i koje nitko ne može da iskorijeni.
Kad se u Evropi proˇcula vijest da postoji jedna zemlja gdje
svatko može da uživa plod svoga truda i da živi po svojoj savjesti, hi-
ljade njih su pohitali u Novi Svijet. Kolonije su se brzo umnožavale.
“
Naroˇcitim zakonom kolonija Masaˇcusets je pružala dobar prijem i
pomo´c krš´canima svih nacija, koji su bježali preko Atlanskog oceana
da izbjegnu ratove, glad ili ugnjetavanje svojih progonitelja. Tako
su, po zakonu, ove izbjeglice i prognanici postali gosti države.
U
toku dvadeset godina od prvog iskrcavanja u Plimautu, hiljade novih
doseljenika se nastanilo u Novoj Engleskoj.
Da bi postigli svoj željeni ideal, ovi doseljenici su bili zado-
voljni da marljivim i štedljivim životom osiguraju sebi najpotrebnija
sredstva za život. Od zemlje su oˇcekivali samo najskromniji plod
svoga rada. Nisu se dali obmanuti bilo kakvim zlatnim izgledima
budu´cnosti. Bili su zadovoljni polaganim ali stalnim napretkom
svoje društvene zajednica. Strpljivo su podnosili odricanja života u
pustinji, zalivali su svojim suzama i znojem svog ˇcela drvo slobode
koje je pustilo svoje korijene duboko u zemlju.
Biblija je bila temelj njihove vjere, izvor mudrosti i ustav slo-
bode. Njena naˇcela su se marljivo prouˇcavala u domu, u školi i u
crkvi, i njeni plodovi su se pokazali u blagostanju, obrazovanosti,
moralnoj ˇcistoti i umjetnosti. Mogao je netko živjeti godinama u
puritanskoj koloniji, “a da ne sretne nijednog pijanicu, da ne ˇcuje
ni jedne psovke i ne vidi ni jednog prosjaka”
To je bio dokaz da
[244]
su biblijska naˇcela najsigurnije jamstvo narodne veliˇcine. Slabe i
zabaˇcene kolonije prerasle su u savez mo´cnih država, i svijet je sa
