Pobožni putnici
227
poha ¯danje bogosluženja župske crkve. Prisiljavati nekoga da se pri-
kljuˇci ljudima drukˇcijeg vjerovanja, smatrao je povredom njihovog
prirodnog prava; silom vu´ci nevjerne i ravnodušne na bogosluže-
nje, znaˇci zahtijevati od ljudi licemjerstvo..!. Nikoga ne treba protiv
njegove volje prisiljavati da prisustvuje bogosluženju ili da pla´ca
troškove oko bogosluženja. ‘Šta’, vikali su njegovi protivnici, sabla-
žavaju´ci se o njegovu nauku, ‘nije li radnik dostojan svoje plate?’
‘
Da’, odgovorio je Vilijams, ali od onih koji ga upošljavaju.’
Rodžera Vilijamsa su ljudi poštovali i voljeli kao vjernog pro-
povjednika, ˇcovjeka rijetkih sposobnosti, nesalomljivog poštenja i
prave dobrote; ali neki nisu mogli podnijeti što on taka odluˇcno po-
riˇce pravo gra ¯danskoj vlasti da gospodari nad crkvom, i što zahtijeva
religioznu slobodu. Primjena te nove nauke, govorili su, “prevrnula
bi temelj vlade ove zemlje”
On je bio osu ¯den na protjerivanje
iz kolonije, i konaˇcno, da bi izbjegao’ hapšenje, bio je primoran da
usred najve´ce zime potraži utoˇcište u šumi.
“
U toku ˇcetrnaest sedmica”, piše on, “po najgorem vremenu lutao
sam žalosno amo tamo bez utoˇcišta i bez kruha, ali gavrani su me
hranili; jedno šuplje drvo služilo mi je najˇceš´ce kao zaklon.
Tako
je nastavljao svoje muˇcno bjekstvo kroz snijeg i besputne šume, dok
napokon nije našao
>
utoˇcište kod jednog indijanskog plemena, ˇciju
je ljubav i povjerenje stekao trude´ci se da ih upozna sa evan ¯deoskim
istinama.
Nakon lutanja od više mjeseci konaˇcno je stigao do obale Na-
ragansetskog zaljeva, gdje je položio temelj prvoj državi modernog
vremena, koja je u punom smislu priznavala pravo religiozne slo-
bode. Osnovni princip kolonije Rodžera Vilijamsa glasio je: “Svatko
ima slobodu da služi Bogu po svjetlosti svoje savjesti.
Njegova
mala država Rod Ajland postala je utoˇcište svih progonjenih; rasla je
i cvjetala dok njeni osnovni principi — gra ¯danska i vjerska sloboda
—
nisu postali ugaoni kamen ameriˇcke republike.
U ovom važnom starom dokumentu, koji su ovi ljudi pro
<
glasili
poveljom svojih prava — Deklaracijom nezavisnosti — oni kažu:
“
Mi smatramo da su ove istine same po sebi razumljive: da su svi
ljudi stvoreni jednaki, da im je Stvoritelj dao izvjesna neotu ¯diva
prava u koja ubrajamo pravo na život, slobodu i postizanje sre´ce.”
[243]
Ustav garantira najjasnijim rijeˇcima nepovredivost savjesti. On kaže:
“
Nikakav vjerski uvjet ne smije da se traži kao kvalifikacija za
