Razoren je Jeruzalema
19
poglavara sve´ceniˇckog koji je tvrdio da je bolje da jedan ˇcovjek
umre nego da propadne cijeli narod.
Na ovaj naˇcin su vo ¯de jevrejskog naroda “gradile Sion krvlju i
Jeruzalem bezakonjem”. Mihej 3, 10. Mada su razapeli Spasitelja
koji ih je karao zbog njihovih grijeha, još uvijek su se zavaravali
svojom pravdom smatraju´ci se Božjim povlaštenim, narodom i oˇce-
kivali su da ´ce ih Gospod, osloboditi od njihovih neprijatelja. “Zato”,
nastavlja prorok, “sav Sion ´ce se preorati kao njiva, i Jeruzalem ´ce
postati gomila, i gora od doma kao visoka šuma.” Mihej 3, 12.
Bog je odga ¯dao svoj sud nad gradom i narodom skoro ˇcetrdeset
godina od ˇcasa kada je Isus objavio propast Jeruzalema. ˇCudno-
vato je bilo Božje strpljenje prema onima koji su odbacili njegovo
evan ¯delje i ubili njegovog Sina. Priˇca o nerodnoj smokvi pokazala
je Božje postupanje sa jevrejskim narodom. Zapovijest je glasila:
“
Odsjeci je, zašto da zemlji smeta?” Luka 13, 7. Ali božanska mi-
lost poštedjela ju je još za neko vrijeme. Me ¯du Jevrejima bilo je
mnogo onih koji nisu imali pravi pojam o Spasiteljevom karakteru
i njegovom djelu. Djeca nisu imala priliku da prime svjetlost koju
su njihovi roditelji prezirali. I Spasitelj je želio da i njima da svoju
svjetlost. Htio je da im pruži priliku da vide ispunjenje proroˇcanstva
ne samo o njegovom ro ¯denju nego i o njegovoj smrti i uskrsnu´cu.
Djeca nisu bila osu ¯dena zbog grijeha roditelja; ve´c, pošto su upoz-
nala svjetlost koja je bila dana njihovim roditeljima i odbacila je,
kao što su odbacila i svjetlost danu liˇcno njima, postala su! dioniˇcari
grijeha svojih roditelja i dopunila su mjeru njihovih bezakonja.
Božje strpljenje prema Jeruzalemu još je više utvrdilo Jevreje u
njihovom upornom nepokajanju. U svojoj mržnji i okrutnosti prema
Isusovim uˇcenicima odbacili su posljednji dar milosti. Na to je Bog
povukao od njih svoju zaštitu, prestao je da zadržava sotoninu mo´c, i
tako je narod ostao u rukama vo ¯de koga je izabrao. Jevreji su prezreli
Kristovu milost koja ih je mogla osposobiti da savladaju svoje grešne
nagone, te su sada ovi pobijedili njih. Sotona je probudio u njima
[22]
najužasnije i najniže strasti. Nisu više rasu ¯divali, postali su bezumni;
njima je upravljao nagon i slijepi gnjev. Postali su sotonski okrutni.
U obitelji kao i u narodi:; u! višim slojevima kao i u! nižim svuda
je vladalo nepovjerenje, zloba, zavist, nesloga, pobune i ubistva.
Nigdje nije bilo sigurnosti. Prijatelji i rodbina izdavali su jedni druge.
Roditelji su ubijali svoju djecu, a djeca svoje roditelje. Narodni
