18
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
tada koji budu u Judeji neka bježe u gore.” Matej 24, 1. 15. 16; Luka
21, 20. 21.
Kada idolopokloniˇcke zastave Rimljana budu uzdignute
na svetom zemljištu koje se prostire nekoliko stotina metara izvan
zidina Jeruzalema, tada Kristovi sljedbenici treba da napuste grad.
Kada budu primijetili znak opomene, onda oni koji žele da se spasu
ne smiju više oklijevati. U cijeloj Judeji, kao i u Jeruzalemu, morali
su da iskoriste znak za bjegstvo. Onaj koji bi se našao na krovu,
nije smio silaziti u ku´cu da bi spasio svoje najdragocijenije blago.
Oni koji bi radili u polju ili u vinogradu, nisu se smjeli zadržavati
i vra´cati da uzmu gornju haljinu koju su ostavili na strani dok su
radili po vru´cini dana.. Nisu smjeli oklijevati ni jedan trenutak da ne
bi stradali u sveop´cem uništenju.
Za vrijeme Herodove vlade, Jeruzalem se ne samo mnogo pro-
ljepšao ve´c je podizanjem kula, zidova i tvr ¯dava, uz njegov prirodni
položaj, postao na izgled neosvojiv. Onaj koji bi u ono vrijeme pro-
rekao njegovo razorenje bio bi smatran nerazumnim narušavateljem
mira, kao Noje u svoje vrijeme. No Isus je rekao: “Nebo i zemlja
´ce pro´ci, ali moje rijeˇci ne´ce pro´ci.” Matej 24, 35. Grijesi sinova
Izraelovih navukli su na Jeruzalem Božji gnjev, i njihovo tvrdoglavo
nevjerstvo zapeˇcatilo je njihovu sudbinu.
Gospod je objavio preko proroka Miheja: “ ˇCujte ovo poglavari
doma Jakovljeva i knezovi doma Izraelova, koji se gadite na pravdu,
i sve što je pravo izvr´cete, koji gradite Sion krvlju i Jeruzalem
bezakonjem. Poglavari njegovi sude po mitu, i sve´cenici njegovi
uˇce za platu, i proroci njegovi gata ju za‘novce, a na Gospoda se
oslanjaju govore´ci: Nije li Gospod usred nas? ne´ce do´ci zlo na nas.”
Mihej 3, 9-11.
Ove rijeˇci dobro opisuju podmitljivost i lažnu pravdu stanovnika
Jeruzalema. Iako su tvrdili da strogo drže propise Božijeg zakona,
prestupali su sva njegova naˇcela. Mrzili su Krista, ˇcija je svetost i
ˇcistota otkrivala njihova bezakonja; i oni su ga optuživali da je on
uzrok svih zala koja su došla na njih zbog njihovih grijeha. Iako
[21]
su priznavali njegovu bezgrešnost, izjavili su da je njegova smrt
potrebna radi sigurnosti nacije. “Ako ga ostavimo tako”, rekli su
jevrejski poglavari, “svi ´ce ga vjerovati, pa ´ce do´ci Rimljani i uzeti
nam zemlju i narod”. Ivan 11, 48. Ako pogube Krista, mislili su oni,
postat ´ce još jednom jak i ujedinjen narod. Tako su dijelili mišljenje
