20
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
upravljaˇci nisu imali snagu da vladaju sobom. Njihove strasti su ih
ˇcinile tiranima. Jevreji su primili lažna svjedoˇcanstva da bi osudili
Božjeg nevinog Sina. Sada su lažne optužbe uˇcinile njihov život
nesigurnim. Svojim djelima su ve´c odavno govorili: “Neka nestane
ispred nas Sveca Izraelova.” Izaija 30, 11. Njihova se želja ispunila.
Božji strah nije ih više uznemiravao. Na ˇcelu naroda bio je sotona i
najviše gra ¯danske i vjerske vlasti bile su pod njegovom upravom.
Vo ¯de neprijateljskih stranaka bi se ponekad ujedinile da bi op-
ljaˇckale svoje nesretne žrtve, a poslije bi se bacile jedni na druge
i nemilosrdno bi se istrebljivale. ˇCak ni svetost hrama nije mogla
zadržati njihovu okrutnost. Vjerni su bili ubijani pred žrtvenikom, i
svetinja se oskvrnjivala tjelesima ubijenih. U svojoj sljepo´ci i bogo-
hulnoj nadutosti podstrekaˇci tih paklenih djela oholo su izjavljivali
da se ne boje da ´ce Jeruzalem biti razoren, jer je on Božji grad. Da
bi još više utvrdili svoju mo´c, potkupili su lažne proroke koji su
objavljivali, u isto vrijeme kada su ve´c rimske legije opsjedale grad,
da ´ce spasenje od Boga sigurno do´ci. Do posljednjega trenutka narod
je ˇcvrsto vjerovao da ´ce se Svevišnji umiješati i uništiti neprijate-
lje. Ali Izrael je odbacio božansku zaštitu, i sada nije imaonikakvu
odbranu. Nesretni Jeruzalem bio je razjedinjen unutrašnjim razdo-
rima; njegove ulice bile su poprskane krvlju njegove djece koja su
se me ¯dusobno ubijala dok je neprijateljska vojska razarala utvr ¯denja
i ubijala njegove vojnike!
Sva Kristova proricanja o razorenju Jeruzalema ispunila su se
doslovno. Jevreji su iskusili istinitost rijeˇci opomene: “Kakvom
mjerom mjerite, onakvom ´ce vam se mjeriti.” Matej 7, 2.
Kao vjesnici nesre´ce i suda pojavili su se znaci i ˇcudesa. U
no´ci pojavila se neprirodna svjetlost nad hramom i oltarom.Zalasku
sunca, u oblacima su se pokazala ratna kola i vojnici gotovi za boj.
Sve´cenici koji su no´cu služili u hramu bili su
[23]
preplašeni tajanstvenom bukom. Zemlja se tresla, i mnoštvo gla-
sova ˇculo se gdje govore: “Bježimo odavde!” Velika istoˇcna vrata,
toliko teška da su ih dvadeset ljudi jedva mogli zatvoriti, osigu-
rana ogromnim gvozdenim polugama, zabijenim duboko u ˇcvrstu,
kamenu podlogu, otvorila su se sama u pono´ci
U toku sedam godina jedan ˇcovjek objavljivao! je ulicama Jeru-
zalema nesre´ce koje ´ce zadesiti grad. Dan i no´c on je pjevao ˇcudnu
tužaljku: “Glas sa istoka! Glas sa zapada! Glas sa ˇcetiri kraja! Glas
