Pobožni putnici
225
Džon Robinson, njihov propovjednik, koga je Provi ¯denje sprijeˇcilo
da ih prati, rekao im je u svom oproštajnom govoru:
“
Bra´co, mi ´cemo se sada rastati, i Bog zna da Ii ´cu ikada vidjeti
vaša lica. Bilo da je Gospod tako odredio ili nije, ja vas Zaklinjem
pred Bogom i njegovim an ¯delima da se ne ugledate na mene više
nego što sam se ja ugledao na Krista. Ako bi vam Bog kroz neko
drugo svoje oru ¯de nešto otkrio, budite spremni da to primite isto
tako kao što ste prije primali istinu kroz moje propovijedi; duboko
sam uvjeren da ´ce Gospod uˇciniti da iz njegove Rijeˇci zasvijetli nova
istina i nova svjetlost.
“
Sto se mene tiˇce, ja ne mogu dovoljno oplakati stanje reformi-
ranih crkava, koje su u vjeri došle do izvjesnog stepena i ne žele i´ci
dalje nego što su išle vo ¯de njihove reformacije. Luterani se ne mogu
natjerati da uˇcine korak dalje nego što je Luter išao... i kalvinisti,
kao što vidite, stoje ondje gdje ih je ostavio veliki Božji ˇcovjek koji,
ipak, nije sve vidio. To je nesre´ca koja se ne može dovoljno oplakati;
jer iako su ovi ljudi u svoje vrijeme bili sjajne svjetiljke, oni ipak
nisu upoznali sve Božje savjete, i kad bi oni danas živjeli, bili bi isto
tako spremni da prime novu svjetlost kao što su tada bili voljni da
prime prvu.
“
Sjetite se svoga zavjeta kojim ste se obavezali da ´cete hoditi
svim putovima Gospodnjim koji su vam otkriveni ili ´ce vam biti
otkriveni. Sjetite se svog obe´canja i zavjeta s Bogom i me ¯dusobnog
zavjeta da ´cete primiti svaku svjetlost, svaku istinu koja vam bude
otkrivena iz njegove napisane Rijeˇci. Ali, pazite, ja vas molim, što
´cete prihvatiti kao istinu, upore ¯dujte i mjerite to s drugim tekstovima
istine prije nego što to prihvatite; jer nije mogu´ce da krš´canski svijet,
koji je nedavno izašao iz tako duboke tame, najednom do ¯de do
punog svijetla.
Težnja za slobodom savjesti oduševila je tove pobožne putnike
da hrabro podnesu opasnosti dugog puta preko mora, da izdrže
teško´ce i opasnosti divljeg kraja i da sa Božjim blagoslovima polože
na obalama Amerike temelj jedne mo´cne nacije. Ipak, uprkos svojoj
iskrenosti i pobožnosti, ovi putnici nisu još shvatili veliko naˇcelo
religiozne slobode. Nisu bili spremni da slobodu koju su po svaku
cijenu željeli izvojevati za sebe, dadu drugima.
[241]
“
Malo je bilo onih, ˇcak i me ¯du najve´cim misliocima i mora-
listima sedamnaestog vijeka, koji su imali pravi pojam o velikom
