224
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
prognani, zatvarani, ne vide´ci da ih išta bolje ˇceka u budu´cnosti,
mnogi su stekli uvjerenje da “Engleska više nije mjesto stanovanja
za dne koji žele da služe Bogu po svojoj: savjesti”
Neki su
odluˇcili da potraže utoˇcište u Nizozemskoj, Oni su doživjeli velike
teško´ce i materijalne gubitke, bili su izdavani u ruke neprijatelja i
zatvarani, ali njihova ˇcvrsta istrajnost bila je krunisana uspjehom, i
oni su konaˇcno našli utoˇcište na gostoljubivim obalama Nizozemske
republike.
Prilikom svoga bjekstva ostavljali su svoje ku´ce, svoja imanja
i sva sredstva za život. Kao stranci u stranoj zemlji, usred naroda
drugog jezika i drugih obiˇcaja, bili su primorani da traže nova zani-
manja da bi zaradili svoj kruh. Ljudi zrelog doba, koji su svoj život
proveli u obra ¯divanju zemlje, bili su primorani da uˇce neki zanat.
Ali, oni su primili svoj novi položaj bez gun ¯danja, ne gube´ci vrijeme
u lijenosti ili nezadovoljstvu. Iako su ˇcesto trpjeli siromaštvo, ipak
su zahvaljivali Bogu za blagoslove kolje im je još davao, i radovali
su se u svojoj duhovnoj zajednici s Bogom. “Znali su da su putnici,
i nisu se zbog toga uznemiravali, ve´c su podizali oˇci k nebu, svojoj
najdražoj domovini, i time su se tješili.
Progonstvo i teško´ce ojaˇcali su njihovu ljubav i vjeru. Uzdali
su se u Božja obe´canja, i On ih nije razoˇcarao u vrijeme potrebe.
Njegovi an ¯deli su bili pored njih da ih hrabre i da im pomažu. A kad
im je Božja ruka pokazala zemlju preko mora, gdje bi mogli osnovati
svoju državu, i svojoj djeci ostaviti dragocjeno nasljedstvo religiozne
slobode, pošli su naprijed bez oklijevanja stazom provi ¯denja.
Bog je dozvolio da na njegov narod do ¯du kušanja da bi ga pri-
premio za ispunjenje svojih namjera milosti prema njima!. Crkva je
bila ponižena da bi zatim mogla biti uzdignuta. Bog je bio gotov da
joj otkrije svoju silu da bi svijetu dao novi dokaz da ne´ce napustiti
one koji se uzdaju u njega. On je doga ¯daje tako vodio da su Sotonin
gnjev i napadaji zlih ljudi uzdigli njegovu ˇcast, a njegov narod doveli
na sigurno mjesto. Progoni i izgnanstva otvarali su put slobodi.
Kad su prvi put bili primorani da se odvoje od anglikanske crkve,
puritanci su se me ¯dusobno sveˇcano obavezali da ´ce kao slobodan
Božji narod “hoditi složno po svim putovima koje im je Bog otkrio
ili ´ce im u budu´ce otkriti”
To je bio. pravi duh reforme, životni
[240]
princip protestantizma. Sa ovom. odlukom su ovi pobožni ljudi
napustili Nizozemsku da bi potražili u Novom Svijetu novi dom.
