Page 222 - VELIKA BORBA IZMEĐU KRISTA I SOTONE (1962)

218
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
ognjišta i iz srca ljudi. Nitko nije bio siguran. Onaj koji je danas tri-
jumfirao, sutra je ve´c bio osumnjiˇcen i osu ¯den. Nasilje i pokvarenost
neograniˇceno su vladali.
Kralj, sve´censtvo i plemstvo bili su primorani da podnesu užasnu
okrutnost jadnog razjarenog i gnjevnog naroda. Njegova že ¯d za
osvetom još je više porasla ubistvom kralja; i oni koji su zapovjedili
da se kralj ubije, uskoro su pošli za njim pod giljotinu. Odluˇceno je
da se pogube svi koji su bili osumnjiˇceni kao neprijatelji revolucije.
Tamnice su bile prepune; jedno vrijeme u njima je bilo preko dvjesta
hiljada zatvore,nika. U gradovima su se dešavali strašni prizori.
Jedna revolucionarna stranka dizala se protiv druge, i Francuska
se pretvorila u veliko poprište sukoba narodnih masa, kojima je
zavladao bijes njihovih strasti. “U Parizu su izbijali ustanci jedan za
drugim, a gra ¯dani su bili podijeljeni u razliˇcite stranke koje su, kako
je izgledalo, išle za me ¯dusobnim istrebljenjem.” A da zlo bude još
ve´ce, Francuska se uplela u dugi i teški rat sa velikim silama Evrope.
Zemlja je bila skoro uništena vojska se bunila zbog neispa´cenih
plata, Parižani su umirali od gladi, provincije su pustošili razbojnici,
a civilizacija sa gotovo ugasila u anarhiji i razvratu.”
Narod je vrlo dobro nauˇcio lekcije okrutnosti i muˇcenja kojima
ga je Rim tako marljivo uˇcio. Konaˇcno je došao dan osvete. Sada
više nisu bili bacani u tamnice ili vo ¯deni na gubilišta uˇcenici Isusa
Krista. Oni su odavna izginuli ili su bili prognani u izgnanstvo.
Okrutni Rim je sada osjetio smrtonosnu silu onih koje je odgajao
da uživaju u krvoproli´cu. “Primjer gonjenja koje je kler Francuske
davao tokom tolikih vjekova, sada se okrenuo svom težinom protiv
njega. Krv sve´cenika prolivala se na giljotini. Galije i tamnice, nekad
pune hugenota, sada su bile pune njihovim goniteljima. Okovani za
svoja sjedišta i naporno veslaju´ci, rimski sve´cenici su proživljavali
sve muke koje su tako rado zadavali krotkim hereticima.” (Vidi Hist.
dodatak.)
Zatim su došli dani kada su najokrutniji zakoni bili izvršavani cd
strane najneˇcovjeˇcnijih sudova; kada ˇcovjek nije mogao pozdraviti
svog susjeda ili se pomoliti, a da se timene izloži opasnosti da je
uˇcinio smrtni prijestup; kad su špijuni vrebali na svakom uglu ulice;
kad je svako jutro giljotina bila veoma zaposlena; kada su tamnice
bile tako pune kao pro- storije broda natovarenog robovima; kada su
[234]
kanali Pariza dovodili u Senu potoke ljudske krvi... Dok su svakog