Biblija i francuska revolucija
215
Ali licemjerni i slijepi fanatizam istjerao je iz zemlje svakog
uˇcitelja vrline, svakog borca za red, svakog ˇcestitog zaštitnika prijes-
tola; on je govorio ljudima koji su htjeli i mogli uˇciniti svoju zemlju
velikom i slavnom: birajte šta ho´cete! — lomaˇcu ili izgnanstvo!
Konaˇcno je propast zemlje bila potpuna; nije više ostala nijedna
savjest koju bi trebalo da se osudi na smrt; nije više bilo religije koju
bi trebalo odvesti na lomaˇcu, ni rodoljuba koje bi trebalo otjerati u
izgnanstvo.
To je izazvalo revoluciju sa svim njenim strahotama.
Bjekstvom hugenota nastao je sveop´ci nazadak u Francuskoj.
Industrijski gradovi koji su cvjetali poˇceli su propadati; plodne
oblasti su opustjele; umna zatupljenost i moralno opadanje pojavili
su se poslije razdoblja neobiˇcnog napretka. Pariz je postao ogromno
sirotište, i smatra se da je prije izbijanja revolucije dvjesta hiljada
siromaha tražilo milostinju iz kraljeve ruke. Samo je jezuitski red
cvjetao usred propale nacije i vladao strašnom tiranijom nad crkvama
i školama, tamnicama i galijama.”
Evan ¯delje bi u Francuskoj donijelo rješenje politiˇckih i socijalnih
problema, koje je osujetila oholost klera, kralja i zakonodavaca, i
koji su konaˇcno gurnuli narod u anarhiju i propast. Na nesre´cu, pod
vlaš´cu Rima, ljudi su izgubili blago,slovenu nauku Spasiteljevu,
koja je uˇcila samopožrtvovanosti i nesebiˇcnoj ljubavi. Napustili su
put samoodricanja za dobro drugih. Bogati nisu bili pokarani zbog
ugnjetavanja siromašnih, a siromašnima nije pružena nikakva pomo´c
u njihovom ropstvu i poniženju. Sebiˇcnost bogatih i silnih postajala
je sve grubljom i okrutnijom. Vjekovima je rasipno i pokvareno
plemstvo tlaˇcilo seljaka; bogati je pljaˇckao siromaha, a siromah je
mrzio bogatog.
U mnogim provincijama imanja su bila u rukama plemstva; rad-
niˇcka klasa bila je samo najamnik; ona je bila izložena na milost
i nemilost svojih gospodara i morala se pokoravati njihovim pre-
tjeranim zahtjevima. Teret izdržavanja crkve i države padao je na
srednji i niži stalež, koji su bili optere´ceni teškim porezima od strane
gra ¯danske i duhovne vlasti. Samovolja plemi´ca smatrala se vrhov-
nim zakonom; zemljoradnici i seljaci mogli su umirati od gladi, na
što se njihovi ugnjetaˇci nisu ni osvrtali. Narod je bio primoran da
pazi iskljuˇcivo na interese svojih gospodara. Život zemljoradnika
bio je život ne- prekidnog napora i bijede; njihove žalbe, kad bi se
[231]
usudili da ih iznesu, bile su odbacivane s uvredljivim prezirom. Sud
