214
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
gra ¯danski i vjerski poredak... Prijesto je u isto tolikoj opasnosti kao
i oltar. Uvo ¯denje nove religije mora neminovno dovesti do novog
poretka.
I teolozi su podstrekavali pred-rasude naroda govore´ci
da protestantska nauka navodi na novotarije i gluposti, da lišava
kraljeve požrtvovane ljubavi njegovih podanika i opustošuje crkvu i
državu.” Tako je Rim uspio da podigne Francusku protiv reforma-
cije. “Maˇc progonstva bio je najprije izvuˇcen u Francuskoj da bi se
saˇcuvao prijesto, zakoni i plemstvo.
Vladari nisu predvidjeli posljedice ove kobne politike. Nauka
Svetog pisma usadila bi u srca ljudi naˇcela pravde, umjerenosti,
istine, jednakosti i dobrote koja su ugaoni kamen narodnog napretka.
“
Pravda podiže narod.” “Pravdom se uˇcvrš´cuje prijesto.” “Djelo
pravde bit ´ce mir, i plod pravednosti pokoj i sigurnost do vijeka.”
Priˇce 13, 34; 16, 12; Izaija 32, 17. Tko se pokorava Božjem zakonu,
poštovat ´ce i zakone svoje zemlje. Tko se boji Boga, poštovat ´ce
i vladara u sprovo ¯denju njegove pravedne i zakonite vlasti. Ali
nesretna Francuska zabranila je Bibliju i poˇcela je da progoni njene
uˇcenike. Vjekovima su iskreni i pošteni ljudi, ljudi prosvije´ceni i
savjesni, ljudi naˇcela, koji su imali hrabrosti da ispovijedaju svoje
uvjerenje i da trpe zbog vjere — radili kao robovi na galijama,
umirali na lomaˇcama ili trunuli u mraˇcnim ´celijama. Tisu´ce njih
našlo je spasenje u bjekstvu; i takvo je stanje trajalo još dvjesta i
pedeset godina poslije reformacije.
Možda nije bilo ni jedne generacije u Francuskoj u toku tog du-
gog perioda, koja nije bila svjedok kako uˇcenici evan ¯delja bježe pred
bijesom svojih progonitelja. Oni su ponijeli sa sobom svoje znanje,
svoju vještinu, svoju marljivost i smisao za red, u ˇcemu su se redovno
isticali, i time su oboga´civali zemlje koje su im pružale utoˇcište, a
što je sve išlo na štetu Francuske. Da su svi koji su bili prognani
cstali u Francuskoj i da su svojom sposobnoš´cu u svojim zanatima
oboga´cavali svoju zemlju; da je za ova tri vijeka njihova umješnost
u radu bila iskoriš´cena u raznim granama radinosti u domovini; da
su njihov stvaralaˇcki duh i istraživaˇcki um obogatili njenu literaturu
i nauku; da je njihova mudrost upravljala skupštinama i njihova hra-
brost rukovodila bitkama; da je njihova praviˇcnost stvarala zakone
i da je religija Svetog pisma jaˇcala um i upravljala svješ´cu njenog
naroda, kolika li bi bila slava Francuske! Ona bi danas bila velika,
[230]
napredna i sretna zemlja — primjer ostalim narodima!
