Biblija i francuska revolucija
213
ljubav razuma, tog živog lika, remek-djela prirode.
Kada je boginja odvedena u Konvent, predsjednik ju je uhvatio
za ruku i obra´caju´ci se skupu, rekao je: “Smrtnici, prestanite drhtati
pred nemo´cnim gromom Boga, koga je stvorio strah. Od sada ne-
mojte priznavati nijedno drugo božanstvo osim božanstva razuma.
Ja vam predstavljam njegov najplemenitiji i najˇciš´ci lik; ako morate
imati bogove, žrtvujte samo takvima kao što je ovaj. O pokrivalo
razuma! padni pred uzvišenim Senatom slobode!”...
Boginja, nakon što ju je predsjednik zagrlio, ušla je u prekrasna
kola i, usred velikog meteža, bila je odvedena u katedralu Notr-Dam
da ondje zauzme mjesto božanstva. Tamo su je postavili na glavni
oltar, i svi prisustni su joj se poklonili.
Uskoro poslije toga došlo je do javnog spaljivanja Biblija. Jed-
nom takvom prilikom ˇclanovi Društva narodnog muzeja ušli su u
skupštinu sa poklikom: “Živio razum! Na vrhu štapa nosili su os-
tatke knjiga koje su se još dimile, me ¯du kojima je bilo molitvenika,
brevijara, misala, Starih i Novih zavjeta koji su, kako se izrazio pred-
sjednik, “u velikom ognju ispaštali za sve gluposti na koje su naveli
ljudski rod.
Papstva je zapoˇcelo djelo koje je sada bezboštvo dovršilo. Papska
politika stvorila je takve društvene, politiˇcke i religiozne prilike koje
su Francusku dovele do ruba propasti. Pisci, govore´ci o užasima
revolucije, istiˇcu da se ovi ispadi moraju staviti na raˇcun krune i
crkve. (Vidi Hist. dodatak.) Taˇcnije, moraju se pripisati crkvi koja je
podsticala kraljeve protiv reformacije, prikazuju´ci je kao neprijatelja
krune i uzroˇcnika sva ¯de, koji je opasan za mir i jedinstvo naroda. Na
ovaj naˇcin Rim je raspirivao najodvratniju okrutnost i najogorˇcenije
nasilje koje je ikada proizlazilo cd prijestola.
Duh slobode išao je usporedo sa Biblijom. Gdje god je evan ¯de-
lje primljeno, otvarale su se oˇci ljudima. Poˇceli su otresati okove
neznanja, poroka i praznovjerja; poˇceli su misliti i raditi kao ljudi.
Kraljevi su to vidjeli, i poˇceli su strepiti za svoju neograniˇcenu vlast.
“
Rim nije propustio da podstiˇce njihova sebiˇcna strahovanja.
Godine 1525. papa je rekao francuskom regentu: “Ova manija (pro-
testantizam) ne´ce samo pokvariti i uništiti religiju ve´c i sva pogla-
varstva, plemstvo, zakone, red i staleže.
[229]
Nekoliko godina kasnije papski poslanik upozorio je kralja:
“
Vaše Veliˇcanstva, nemojte se varati. Protestantizam ´ce oboriti sav
