210
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
ili kroz šume gdje su se ovi ljudi obiˇcno sakupljali nailazio bi “na
[225]
svaka ˇcetiri koraka na lješeve u travi ili na mrtva tijela obješena
na drvetima”. Njihova zemlja, opustošena maˇcem, sjekirom i loma-
ˇcama, “bila je pretvorena u veliku, mraˇcnu pustinju”. “Ove strahote
nisu se doga ¯dale u nekoj tamnoj prošlosti ve´c u vrijeme sjajne vla-
davine Luj a XIV; u vijeku kada se nauka gajila, kada je literatura
cvjetala i kada su teolozi dvora i prijestonice bili obrazovani i rjeˇciti,
i gradili se krotkima i ljubaznima.
Ali najcrnje nedjelo u crnoj listi zloˇcina, najstrašnije pakleno
djelo koje je historija zabilježila, bio je bartolomejski pokolj. Svijet
se još uvijek sa zgražavanjem i užasom sje´ca tog podlog i okrutnog
pokolja. Po nagovoru sve´cenika i crkvenih prelata, francuski kralj
je odobrio zloˇcin. Zvono sa jedne crkve dalo je o pono´ci jeziv znak
za pokolj. Na tisu´ce protestanata, koji su mirno spavali u svojim
posteljama, uzdaju´ci se u kraljevu ˇcasnu rijeˇc, bili su izvuˇceni iz
svojih ku´ca i hladnokrvno poubijani.
Kao što je Krist bio nevidljivi vo ¯da svoga naroda kada ga je
izvodio iz egipatskog ropstva, tako je sotona bio nevidljivi vo ¯da
svojih podanika u ovom strašnom pokolju. U Parizu je pokolj trajao
sedam dana, a prva tri dana upravo neiskazanim bijesom. Nije se
ograniˇcio samo na prijestonicu; po kraljevoj zapovijesti proširio se
na sve provincije i gradove u kojima su živjeli protestanti. Nije se
imalo obzira na starost ni na pol. Nisu bila pošte ¯dena nevina djeca
ni sijedi starci. Plemi´ci i seljaci, mlado i staro, majke i djeca zajedo
su bili poubijani. Pokolj se nastavio u cijeloj Francuskoj i trajao je
puna dva mjeseca. Poginulo je oko sedamdeset tisu´ca ljudi — cvijet
nacije.
“
Kada je vijest o tem zloˇcinu stigla u Rim, sve´censtvo je klicalo
od radosti. Kardinal lorenski nagradio je vjesnika sa tisu´cu kruna.
Top sa tvr ¯dave Sv. An ¯dela zagrmio je radosnim pozdravom. Odjek-
nula su zvona sa svih zvonika; baklje slavlja pretvorile su no´c u
dan, a Grgur XIII, pra´cen kardinalima i drugim crkvenim veliko-
dostojnicima, poveo je sjajnu procesiju u crkvu Sv. Luja, gdje je
lorenski kardinal otpjevao Te Deum. Iskovana je spomen-medalja
kao uspomena na pokolj, a u Vatikanu se i danas mogu vidjeti tri
Vasarijeve freske koje prikazuju: ubistvo admirala Kolinija, kralja
kako u dvorskom savjetu sprema zavjeru i sam pokolj. Grgur XIII
poslao je Karlu IX Zlatnu ružu, a ˇcetiri mjeseca kasnije... slušao
