Biblija i francuska revolucija
209
i Gomore Historiˇcari govore o bez. boštvu i razvratu Francuske taˇcno
[224]
onako kako je proroˇcanstvo to predskazalo. “U uskoj vezi s ovim za-
konima protiv religije je i zakon koji svodi braˇcnu vezu — najsvetiji
zavjet izme ¯du dva ljudska bi´ca, ˇcija je stalnost neophodno’ potrebna
za oˇcuvanje društva — na stepen obiˇcnog privremenog gra ¯danskog
ugovora, koji mogu dvije osobe po volji sklopiti ili raskinuti. Da su
demoni postavili sebi za cilj da unište sve što je ˇcasno, lijepo i trajno
u porodiˇcnom životu, i da uspostave zlo, koje ´ce prelaziti iz naraštaja
u naraštaj, ne bi mogli prona´ci bolji plan negoli da oduzmu ˇcast
braku. Sofija Arnold, glumica ˇcuvena po svojoj duhovitosti, nazvala
je slobodan brak sakramentom bluda”.
“
Gdje i Gospod naš bi razapet”. Otkrivenje 11, 8. Ovaj detalj
proroˇcanstva se tako ¯der ispunio u Francuskoj. Ni u jednoj zemlji nije
se upadljivije otkrio duh neprijateljstva protiv Krista. Nigdje nije
istina naišla na ogorˇcenije protivljenje nego ovdje. Progonstvima
koja je podizala protiv svjedoka evan ¯delja, Francuska je raspela
Krista u liˇcnosti njegovih uˇcenika.
Vjekovima se prolivala krv svetaca. Dok su valdenžani Pije-
monta davali svoj život “za rijeˇc Božju i za svjedoˇcanstvo Isusa
Krista”, francuski albigenzi podnosili su iste žrtve zbog istih uzroka.
U danima reformacije njeni sljedbenici su pogubljivani poslije straš-
nih muka. Kralj i plemstvo, žene visokog roda i nježne djevojke,
ponos i vitezovi nacije, nasla ¯divali su se samrtnim patnjama Kristo-
vih muˇcenika. Hrabri hugenoti prolijevali su svoju krv na mnogim
ratnim poljima, bore´ci se za ono što je najdraže ljudskom srcu: za
slobodu savjesti. Protestanti su stavljeni izvan zakona; njihove su
glave ucjenji-vane, i bili su progonjeni kao divlje zvijeri.
“
Crkvom pustinje” naziva se mali broj potomaka starih krš´cana,
koji su postojali u Francuskoj u osamnaestom vijeku i krili se po
planinama juga da bi saˇcuvali vjeru svojih otaca. Ako su se no´cu
usu ¯divali sastajati u planinama ili usamljenim pustarama, progonili
su ih vojnici Luj a XIV i odvodili na doživotnu robiju na galijama.
Najbolji, najplemenitiji i najobrazovaniji Francuzi bili su ˇcesto oki
vani zajedno sa razbojnicima i ubicama, trpe´ci najstrašnije muke.
Drugi, s kojima se postupalo malo ˇcovjeˇcnije, bili su hladnokrvno
strijeljani kada su, nenaoružani i nemo´cni, padali na koljena da se
mole. Stotine starih ljudi, nezašti´cenih žena i nevine djece ubijeno je
na mjestu gdje su se sakupljali. Tko bi prolazio obroncimam planina
