198
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
dužnost, da objavim svima, koji žele da me slušaju, radosnu vijest
spasenja.
Nastavio je svoj život vjernosti i odricanja, koji sada više nije
bio temelj nego rezultat njegove vjere; ne korijen, ve´c plod svetosti.
Milost Božja u Kristu Isusu je temelj krš´canske vjere, i ta se milost
otkriva u poslušnosti. Veslej je posvetio svoj život propovijedanju
velikih istina koje je primio: o opravdanju kroz vjeru u Kristovu
krv oˇciš´cenja i o preporo ¯den u silom Svetog Duha, ˇciji plod je život
sliˇcan Kristovom životu.
Vajtfild i bra´ca Veslej bili su pripremljeni za svoju misiju dugim
i dubokim liˇcnim osvjedoˇcenjem o svom vlastitom izgubljenom
stanju; a da bi bili sposobni da sve podnesu kao dobri Kristovi
vodnici, trebalo je da pro ¯du kroz ognjenu pe´c ruganja, podsmijevanja
i progonstva, i to kako na univerzitetu, tako i nakon svog stupanja
u propovjedniˇcku službu. Njihovi bezbožni drugovi nazvali su njih
i mali broj njihovih prijatelja podrugljivim nadimkom “metodisti”,
koje je ime danas ˇcasno ime jedne od velikih vjerskih zajednica u
Engleskoj i Americi.
Kao ˇclanovi anglikanske crkve, bili su veoma odani svojoj crkvi,
ali Bog im je u svojoj rijeˇci pokazao jedan viši ideal. Sveti Duh gonio
ih je da propovijedaju Krista, i to Krista raspetog. Sila Svemogu´cega
pratila je njihov rad. Tisu´ce njih priznavali su grijehe i iskusili pravo
obra´cenje. Bilo je potrebno da se ove ovce zaštite od grabijivih
vukova. Ali, Veslej nije mislio da osnuje novu crkvu, ve´c ih je
organizirao kao metodistiˇcki savez.
Veslej i njegovi suradnici nailazili su na teško i neobiˇcno pro-
tivljenje od strane državne crkve. Ali Bog je u svojoj mudrosti tako
upravljao doga ¯dajima da je reforma poˇcela u samoj crkvi. Da je
došla iz vana, ne bi prodrla baš ondje gdje je bila tako mnogo po-
trebna. Ali pošto su propovjednici ovog1 vjerskog probu ¯denja bili
crkveni ljudi i radili su u krilu crkve gdje god im se pružila prilika,
istina je mogla na´ci ulaz i onamo gdje bi joj inaˇce vrata ostala za-
tvorena. Neki sveˇcenici, probu ¯deni iz svoje moralne uspavanosti,
postali su revni propovjednici u svojim župama. Crkve koje su bile
[213]
skamenjene formalizmom, probudile su se na duhovni život.
U Veslej evo vrijeme, kao i u svim vjekovima crkvene historije,
ljudi razliˇcitih sposobnosti obavljali su djelo koje im je Bog povjerio.
Oni se nisu slagali u svakoj taˇcci nauke, ali su svi bili gonjeni Svetim
