Kasniji engleski reformatori
199
Duhom i sjedinjeni u namjeri da pridobiju duše za Krista. Razlike u
mišljenju izme ¯du Vajtfilda i bra´ce Veslej prijetile su neko vrijeme da
izazovu rascjep. Ali pošto su u Kristovoj školi nauˇcili da budu krotki,
uzajamna snošljivost i krš´canska ljubav su ih pomirile. Nisu imali
vremena da s|a prepiru dok su svuda vladale zablude i prijestupi, a
grešnici srljali u propast
Sluge Božje su morale i´ci neravnim putem. Utjecajni i obra-
zovani ljudi upotrebili su sve svoje sile protiv njih. Poslije nekog
vremena veliki dio sve´censtva pokazao je otvoreno neprijateljstvo
prema njima, i crkvena vrata bila su zatvorena ˇcistoj vjeri i onima
koji su propovijedali. Optužuju´ci ih sa propovjedaonice, sve´censtvo
je podstrekavalo protiv njih sile tame, neznanja i bezakonja. ˇCudom
Božje milosti je Džon Veslej više puta umakao smrti. Kad se gnjev
svjetine digao protiv njega i kad je izgledalo da je nemogu´ce da se
izbavi, jedan an ¯deo u ljudskom obliku stao je pored njega, gomila je
uzmakla, i Kristov sluga je otišao nepovrijeden sa mjesta opasnosti.
O svom izbavljenju od razjarene svjetine jednom takvom pri-
likom, Veslej priˇca: “Kad smo se spuštali klizavim putem u grad,
mnogi su htjeli da me gumu niz brdo, s pravom misle´ci, ako padnem,
da ´cu se teško ikada opet podi´ci. Ali ja nisam pao, nisam pokliznuo
dok se nisam našao sasvim izvan njihovog domašaja. Iako su mnogi
pokušavali da me dohvate za okovratnik ili odijelo da bi me oborili,
ipak nisu uspjeli; samo je jednome od njih uspjelo da me uhvati za
džep moga prsluka, koji je ostao u njegovoj ruci, a drugi džep, u
kome se nalazio novˇcanik, bio je samo napola otrgnut. Jedan snažan
ˇcovjeik, koji je bio iza mene, zamahnuo je nekoliko puta da me udari
hrastovim štapom; da me je samo jedanput udario po glavi, više ne
bi trebalo da me udara; ali udarac je svaki puta promašio, ne znam ni
sam kako, jer ja se nisam mogao maknuti ni na lijevo ni na desno...
Jedan iz gomile pojurio je i podigao ruku da me udari, ali najednom
ju je spustio i pomilovao me po glavi, rekavši: ‘Kako ima mekanu
kosu!’... Prvi ljudi koji su se obratili bili su uliˇcni razbojnici, koji su
uvijek bili gotovi da uˇcine neko r ¯davo djelo; jedan od njih bio je po
[214]
zvanju rvaˇc u medve ¯dem vrtu...
Sa kolikom nježnoš´cu nas Bog priprema za izvršavanje njegove
volje. Prije dvije godine je komad cigle okrznuo moja ramena. Go-
dinu dana kasnije jedan kamen me je udario izme ¯du oˇciju. Prošlog
mjeseca dobio sam jedan udarac, a danas dva; jedan prije ulaska
