Kasniji engleski reformatori
197
otpoˇceli bogosluženje, naišao je iznenada talas bure, pokidao veliko
jedro, pokrio brod i prelio se izme ¯du paluba, tako da je izgledalo
kao da nas je ve´c progutala morska dubina. Mnogim Englezima se
iz grudi oteo užasan uzvik straha. Samo su moravska bra´ca ostala
spokojna; ˇcak nisu prekinula ni pjevanje psalma. Veslej je upitao
kasnije jednoga od njih: ‘Zar se vi niste bojali?’ On je odgovorio:
‘
Hvala Bogu, ne!’ ‘Zar se vaše žene i djeca nisu uplašili?’ On je
odgovorio blago: ‘Ne, naše žene i djeca ne boje sa smrti!
Stigavši u Savanu, Džon Veslej je kratko vrijeme boravio kod
moravske bra´ce, i bio je duboko dirnut njihovim krš´canskim ponaša-
njem. O jednom njihovom bogosluženju, koje se toliko razlikovalo
od mrtvog formalizma engleske crkve, on je rekao: “Velika jednos-
tavnost i sveˇcanost cijele službe skoro su me natjerali da zaboravim
na minulih sedamnaest vjekova i da se u mislima prenesem usred
jednoga od onih skupova gdje nije bilo formalizma i ceremonije,
gdje su predsjedavali Pavao, ´cilimar, ili Petar, ribar, i gdje se otkrivao
Sveti Duh i njegova sila.
Vrativši se u Englesku, Veslej, pouˇcen od jednog moravskog pro-
povjednika, stekao je jasnije razumijevanje biblijske vjere. Shvatio
je da je za spasenje potrebno da se odrekne svojih vlastitih djela i da
se potpuno preda “Jagnjetu Božjem, koje uzima na sebe grijehe svi-
jeta”. Na jednom sastanku moravske bra´ce u Londonu proˇcitana je
bila jedna stranica iz Luterovih spisa gdje se opisuje promjena koju
Duh Sveti vrši u srcu vjernika. U toku slušanja, Veslej je osjetio kako
se vjera zapalila u njegovom srcu. “Ja sam osje´cao kako se moje
srce ˇcudnovato ugrijalo”, rekao je on. “Osje´cao sam da se uzdam u
Krista za svoje spasenje, jedino u Krista, i dobio sam osvjedoˇcenje
da mi je on oduzeo grijehe. da me je spasio od grehovnog zakona i
od smrti.
Za vrijeme dugih godina napornog rada, poniženja i samoodri-
canja, Veslej je imao samo jedan cilj: da na ¯de Boga. Taj cilj je sada
postigao; otkrio je da se milost ne dobiva molitvama, postovima,
milostinjama i djelima odricanja, ve´c kao dar, “bez novca i badava”.
[212]
Kad se utvrdio u Kristovoj vjeri, Veslejeva je jedina želja bila
je da svuda raširi poznavanje divnog evan ¯delja o besplatnoj Božjoj
milosti. “Cio svijet je moja župa”, rekao je on. “Time želim re´ci
da na svakom mjestu, gdje god se nalazim, moje je pravo, i sveta
