194
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
sa samim sobom, objašnjava to na drugom mjestu, tako da sumnja
postoji samo za one koji tvrdokorno žele da ostanu u neznanju.
To su bile istine koje je neustrašivi reformator, uz opasnost po
život, iznosio kraljici. Istom neustrašivom hrabroš´cu držao se svoga
cilja, molio se i vodio rat Gospodnji, dok se Škotska nije oslobodila
papstva.
U Engleskoj je uvo ¯denje protestantizma kao nacionalne religije
smanjilo progonstva, ali ih nije potpuno obustavilo. Iako je narod od-
bacio mnoge rimske nauke, ipak je još zar držao dosta njenih oblika.
Odbaˇcena je vrhovna vlast pape, ali na njegovo mjesto uzdigao se
kralj kao glava crkve. Bogosluženje u crkvama bilo je još daleko od
evan ¯deoske ˇcistote i jednostavnosti. Veliko naˇcelo vjerske slobode
još nije bilo shva´ceno. Protestantski vladari su rijetko primjenjivali
okrutno nasilje kakvo je Rim upotrebljavao protiv krivovjerstva, ali
ipak nisu priznavali pravo da svatko služi Bogu po svojoj savjesti.
Od svih se tražilo da prihvate službenu nauku i da uˇcestvuju u bo-
gosluženjima koja je uspostavila državna crkva. Disidenti, to jest svi
koji nisu pristajali uz državnu crkvu, vjekovima su podnosili ve´ca
ili manja progonstva.
U sedamnaestom vijeku hiljade propovjednika je bilo primorano
da napusti svoje dužnosti. Ljudima je bilo zabranjeno, pod prijetnjom
velike globe, zatvora i progonstva da prisustvuju bilo kojim vjerskim
sastancima osim onih koje je odobrila crkva. Vjerni koji su željeli
da služe Begu na pravi naˇcin bili su primorani da se sakupljaju u
kakvom tamnom prolazu, u mraˇcnim podrumima, a u neka godišnja
doba i U šumama, u pono´ci. U zaklonjenim dubinama šuma, u hramu
prirode, sakupljala su se rasijana i progonjena djeca Božja da izlivaju
svoje duše pred Bogom u molitvi i zahvaljivanju. Ali, usprkos svoje
opreznosti, mnogi su stradali zbog svoje vjere. Zatvori su bili puni.
Obitelji su bile razorene. Mnogi su bili protjerani u tu ¯de zemlje.
Ali Bog je bio sa svojim narodom, i progonstva nisu mogla ušutkati
njihova svjedoˇcanstva. Mnogi su bili primorani da odu u Ameriku
gdje su položili temelj dvostrukoj slobodi: gra ¯danskoj i vjerskoj,
koja predstvalja snagu i slavu te zemlje.
[209]
Opet se ponovilo ono što se dogodilo u apostolske dane: progons-
tva su pomogla da se evan ¯delje proširi. U jednoj odvratnoj tamnici,
me ¯du razbojnicima i lupežima, Džon Bunjan je udisao atmosferu
neba; tu je on napisao svoju divnu alegoriju o putovanju pobožnog
