Kasniji engleski reformatori
193
plamen nije ušutkao, junak koji je Božjom pomo´ci trebao da uˇcini
kraj papskoj vlasti u Škotskoj.
Džon Noks napustio je tradicije i crkveni misticizam da bi se
hranio istinama Božje rijeˇci. Vishartovo uˇcenje uˇcvrstilo1 ga je u
odluci da napusti Rim i da se pridruži progonjenim reformatorima.
Nagovaran od svojih prijatelja da prihvati dužnost propovjed-
nika, odbijao je ovaj poziv, boje´ci se tako velike odgovornosti, i
pristao je tek poslije nekoliko dana samo´ce i teške borbe sa sobom.
Ali kada je prihvatio tu dužnost, obavljao je svoj posao sa nepoko-
lebljivom odluˇcnoš´cu i neustrašivom hrabroš´cu sve do svoje smrti.
Ovaj hrabri reformator nije se bojao ljudi. Plamen muˇceništva, koji
se razgorjevao oko njega, samo je još više potaknuo njegovu revnost.
Usprkos sjekire tiranina, koja mu je stalno prijetila, nepokolebljiv je
stajao i odluˇcno se borio da uništi idolopoklonstvo.
Kada je bio pozvan pred škotsku kraljicu, u ˇcijoj je prisutnosti
nestala odvažnost mnogih vo ¯da reformacije, Džon Noks je neustra-
šivo svjedoˇcio za istinu. On se nije mogao pridobiti laskanjem, a
nije se plašio ni prijetnji. Kraljica ga je optužila zbog krivovjerstva.
Rekla je da on uˇci narod da primi vjeru koju država zabranjuje, i da
je tako prestupio Božju zapovijest, koja podanicima nare ¯duje da se
pokoravaju svojim vladarima. Noks joj je odluˇcno odgovorio:
“
Pošto prava religija ne duguje svoje porijeklo ni svoj autoritet
svjetskim knezovima, nego samo vjeˇcnome Bogu, to podanici nisu
dužni da svoju vjeru prilago ¯davaju volji svojih knezova. Jer, ˇcesto se
dešava da su knezovi manje upu´ceni u pravu Božju vjeru nego ostali
ljudi... Da su svi Abrahamovi potomci prihvatili vjeru Faraonovu,
ˇciji su bili podanici, pitam vas, gospo ¯do, kakva bi vjera danas bila na
svijetu? Ili, da su svi ljudi u dane apostola prihvatili religiju rimskih
careva, kakva bi religija danas vladala na zemlji? Vi, dakle vidite,
gospo ¯do, da podanici nisu dužni da ispovjedaju vjeru svojih vladara,
iako su dužni da im budu poslušni.”
“
Vi tumaˇcite Bibliju na jedan naˇcin”, rekla je Marija, “a oci
(
rimokatoliˇcki uˇcitelji), na drugi; kome da vjerujem, i tko može
ovdje da bude sudac?”
[208]
“
Vjerujte Bogu koji nam jasno govori kroz svoju Rijeˇc, odvratio
je reformator. Izvan onoga što je napisano ne treba da vjerujete ni
jednima ni drugima. Božja Rijeˇc objašnjava sama sebe; ako se negdje
pojavi nešto što nije jasno, Sveti Duh, koji nikad nije u protivrjeˇcnosti
