192
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
da siju sjeme dobre nauke, kao što je sotona marljiv da sije kukolj i
pljevu!”
Veliko naˇcelo koje su zastupali ovi reformatori, isto kojega su se
držali valdenžani, Viklif, Hus, Luter, Cvingi i njihovi suradnici —
bilo je da je Sveto pismo nepogrešiv autoritet, pravilo vjere i života.
Oni su odbacili pravo pape, sabora, otaca i kraljeva da kontroliraju
savješ´cu u pitanjima vjere. Biblija je bila njihov autoritet, i njome
su ispitivali svaku nauku i svako tvr ¯denje. Vjera u njegovu Rijeˇc
hrabrila je ove svete ljude kada su polagali svoje živote na lomaˇcama.
“
Budi hrabar”, doviknuo je Latimer svome drugu, koji je s njime
dijelio muˇceniˇcku smrt, prije nego što je plamen ušutkao njihov
glas, “Božjom miloš´cu, mi ´cemo danas zapaliti u Engleskoj takvu
svjetlost koja se ne´ce nikada ugasiti.
U Škotskoj sjeme koje su posijali Kolumba i njegovi suradnici
nije nikada bilo sasvim uništeno. U toku stolje´ca nakon što su se
engleske crkve potˇcinile Rimu, one u Škotskoj saˇcuvale su svoju
slobodu. U dvanaestom vijeku, me ¯dutim, papstvo se uˇcvrstilo i u
toj zemlji, i tu je više nego igdje utvrdilo svoju vlast. Nigdje nije
tama bila guš´ca nego ovdje. Pa ipak su zraci vidjela uspjeli da
prodru ovamo i da navijeste dolazak zore. Lolardi, koji su dolazili iz
Engleske s Biblijom i Viklifovom navikom, uˇcinilu su mnogo da se
saˇcuva poznavanje evan ¯delja, i svaki vijek je imao svoje svjedoke i
svoje muˇcenike.
U poˇcetku velike reformacije prodrli su u Škotsku Luterovi
spisi i Tindalov engleski Novi zavjet. Nezapaženi od sve´censtva,
obilaze´ci tiho brda i doline, ovi vjesnci su ponovo zapalili u Škotskoj
baklju istine koja se bila skoro ugasila, i uništili su ono što je Rim
uspostavio u toku ˇcetiri vijeka svog ugnjetavanja.
Krv muˇcenika dala je novi podstrek pokretu. Papske vo ¯de„
svjesni neoˇcekivane opasnosti koja je zaprijetila njihovom djelu,
spalili su na lomaˇci neke od najplemenitijih i najuglednijih sinova
Škotske. Ali time su samo podigli novu propovjedaonicu, sa koje su
rijeˇci umiru´cih svjedoka odjekivale po cijeloj zemlji, — pozivaju´ci
narod na nepokolebljivu odluku da odbaci rimske lance.
[207]
Hamilton i Vishart, plemi´ci po karakteru i ro ¯denju, završili! su
svoj život na lomaˇci, zajedno sa velikim brojem skromnih uˇcenika.
Ali sa mjesta na kome je Vishart bio spaljen, ustao je junak koga
