190
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
ne mogu biti svuda. O, kad bi krš´cani imali Sveto pismo na svom
maternjem jeziku, onda bi se sami mogli oduprijeti ovim lažljivcima.
Bez Biblije je nemogu´ce utvrditi ljude u istini.
U njegovim mislima poˇcela je sazrijevati nova odluka. “Na jeziku
Izraelaca pjevali su se psalmi u hramu Jehovinom. Zar ne treba da
se evan ¯delje govori nama na engleskom jeziku? Zar da crkva ima
manje vidjela u podne nego što je imala u ˇcasu svitanja? Krš´cani
moraju da ˇcitaju Novi zavjet na svom maternjem jeziku.” Uˇcitelji i
propovjednici crkve ne slažu se me ¯du sobom. Samo Božjom Rijeˇci
može narod saznati istinu. Jedni se drže ovog uˇcitelja, a drugi onog...
Svaki od tih uˇcitelja protivi se drugome! Kako možemo razlikovati
tko govori pravo, a tko laž?... Kako?.., Samo pomo´cu Božje rijeˇci.
Uskoro poslije toga jedan uˇceni katoliˇcki teolog uzviknuo! je u
toku prepiranja s njime: “Bolje je biti bez Božjih zakona negoli bez
papskih.” Na to je Tindal odgovorio: “Ja prezirem papu i sve njegove
zakone, i ako mi Bog saˇcuva život, uˇcinit ´cu da ´ce za nekoliko godina
obiˇcan sluga koji upravlja plugom bolje poznavati Sveto pismo nego
vi.
ˇCvrsto riješen da Novi zavjet da svome narodu na njegovom
vlastitom jeziku, on se odmah dao na posao. Protjeran iz svog za-
viˇcaja, o*tiša!o je u London, i tamo je neko vrijeme nesmetano
radio svoj posao. Ali opet ga je papsko nasilje primoralo da bježi.
Izgledalo je kao da mu je cijela Engleska zatvorena, i odluˇcio je da
potraži utoˇcište u Njemaˇckoj. Tu je poˇceo da štampa Novi zavjet na
engleskom jeziku. Dva puta je rad bio zaustavljen; ali kad mu je bilo
zabranjeno da štampa u jednom gradu, otišao je u drugi. Konaˇcno je
otišao u Vorms, gdje je, nekoliko godina ranije, Luter branio evan-
¯delje pred državnim saborom, U tom gradu bilo je mnogo prijatelja
reformacije, i Tindal je tamo nastavio svoj rad bez smetnji. Uskoro
je bilo dovršeno tri hiljade primjeraka Novog zavjeta„ a iste godine
izašlo je i drugo izdanje.
Sa velikom revnoš´cu i neumornom ustrajnoš´cu nastavio je svoj
posao. Iako su engleske vlasti budno ˇcuvale sve svoje luke, ipak
je Božja Rijeˇc na razne naˇcine tajno unijeta u Lon- don i odavde
[205]
se širila u sve krajeve. Papine pristalice su pokušavale da zaustave
širenje istine, ali uzalud. Jednog dana je biskup Durhama kupio od
jednog knjižara, Tindal ovog prijatelja, cijelu njegovu zalihu Biblije,
sa namjerom da ih uništi, uvjeren da ´ce na taj naˇcin mnogo uˇciniti
