188
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
crkveni dekreti bez važnosti jer se protive zapovijestima Božjim, a
isticao je veliki princip protestantizma: da je Biblija, samo Biblija,
pravilo vjere i života.
Ova borba, iako se vodila na srazmjerno maloj pozornici, može
da nam pokaže “od kakvih ljudi se sastojala vojska refor-matora”.
To nisu bili neuki sektaši, niti buˇcni prepiraˇci — daleko od toga! To
su bili ljudi koji su prouˇcavali Božju rijeˇc i koji su znali da rukuju
oružjem iz skladišta Biblije. Oni su bili najobrazovaniji ljudi svoga
vremena. Ako samo posmatramo sjajne centre nauke, kao što su
bili Vitenberg i Cirih, i svijetla imena, kao što su Luter, Melanhton,
Cvingli i Ekolampad, onda možemo re´ci da su se ti ljudi, vo ¯de
reformacije, odlikovali po prirodi talentima i izvanrednim znanjem;
no njihovi nasljednici nisu bili kao oni. Ali, ako se okrenemo k
zabaˇcenoj pozornici Švedske, gdje nalazimo skromna imena Olafa i
Laurencija Petri; ako se od velikih uˇcitelja okrenemo ka uˇcenicima,
šta nalazimo? Nalazimo nauˇcenjake i teologe; ljude koji poznaju
potpuno cio sistem evan ¯deoskih istina i koji s lako´com pobje ¯duju
skolastiˇcare i rimske velikodostojnike.
Kao rezultat rasprave, švedski kralj je primio protestantsku vjeru,
i malo kasnije se i narodni sabor izjasnio za nju. Olaf Petri preveo je
Novi zavjet na švedski jezik; a po kraljevoj želji bra´ca su se latila
prevo ¯denja cijele Biblije. Tako je prvi put Švedska dobila Božju
rijeˇc na svom maternjem jeziku. Sabor je odredio da propovjednici
po cijeloj zemlji tumaˇce Sveto pismo, a u školama da djeca uˇce ˇcitati
Bibliju.
Blagoslovena svjetlost evan ¯delja postepeno je raspršila tamu
neznanja i praznovjerja. Oslobo ¯den papske tiranije, narod se podi-
gao do veliˇcine i snage kakvu prije nikad nije dostigao. Švedska je
postala tvr ¯dava protestantizma. Jedan vijek kasnije, u ˇcasu velike
opasnosti, ovaj malen i do tada slab narod bio je jedini u cijeloj
Evropi koji je imao hrabrost da pritekne u pomo´c Njemaˇckoj u straš-
nom tridesetogodišnjem ratu. Izgle-dalo je kao da ´ce cijela sjeverna
Evropa opet pasti pod papsku tiraniju. Švedska vojska omogu´cila je
Njemaˇckoj da odbije katoliˇcko napredovanje i da izvojuje toleranciju
protestantima — kalvinistima i luteranima, — i da povrati slobodu
savjesti onim zemljama koje su prihvatile reformaciju.
[203]
