Nizozemska i Skandinavske zemlje
187
tamnicu, oni su ga istjerali iz samostana. A kako je jedan novi edikt
danskog kralja pružao zaštitu propovjednicima nove nauke, Tauzen
je poˇceo da propovijeda. Otvorene su mu bile crkve, i narod je do-
lazio da ga sluša. I drugi su propovijedali rijeˇc Božju. Novi zavjet,
preveden na danski, bio je veoma raširen. Napori papinih pristalica
da djelo sprijeˇce, samo su ga ubrzali, i Danska je primila reformiranu
vjeru.
I u Švedsku su mladi ljudi koji su se napajali na izvoru Viten-
berga donijeli svojim gra ¯danima vodu života. Dvojica prvih po-
bornika švedske reformacije, Olaf i Laurencije Petri, sinovi jednog
kovaˇca iz Orebra, studirali su kao uˇcenici Luterovi i Melanhtonovi.
Istine koje su upoznali propovijedali su drugima. Poput velikog
njemaˇckog reformatora, Olaf je budio narod svojom revnoš´cu i rjeˇci-
toš´cu, dok je Laurencije, kao Melanhton, bio uˇcen, tih i odan razmiš-
ljanju. Obojica su bili ljudi duboke pobožnosti, visokog teološkog
obrazovanja i nepokolebljive hrabrosti u širenju istine. Protivljenje
od strane Rima nije izostalo. Katoliˇcki sve´cenici su uzbunili neuki
i praznovjerni svijet. Gomila je više puta napadala Olaf a Petri, i
njegov je život ˇcesto bio u smrtnoj opasnosti. Ipak, ovi reformatori
su uživali kraljevu naklonost.
Pod vlaš´cu rimske crkve narod je osiromašio i stenjao pod nasi-
ljem. On je bio bez Svetoga pisma; njegova vjera se sastojala jedino
iz obreda raznih ceremonija, koje ne daju nikakvu hranu duhu, i zato
se vratio praznovjernom uˇceni u i obiˇcajima svojih idolopokloniˇckih
predaka. Narod se podijelio u dvije neprijateljske stranke, koje su
svojim me ¯dusobnim borbama samo pove´cavale bijedu. Odluˇcivši da
sprovede reformaciju u. crkvi i u državi, švedski kralj je sa radoš´cu
pozdravio ove sposobne pomagaˇce u borbi protiv Rima.
U prisutnosti kralja i prvaka Švedske, Olaf Petri je velikom vje-
štinom branio nauku reformirane vjere protiv rimskih pobornika.
Izjavio je da se uˇcenje crkvenih otaca može prihvatiti samo onda ako
se slaže sa Svetim pismom; isticao je da su glavne taˇcke vjere otkri-
vene u Bibliji tako jasno i jednostavno da ih svatko može razumjeti.
Isus je rekao: “Moja nauka nije moja, nego onoga koji me je poslao”,
a Pavao je izjavio. “Ako bi tko propovijedao drukˇcije evan ¯delje od
onoga što smo vam propovijedali neka bude proklet.” Ivan 7, 16;
[202]
Gala´canima 1, 8. “Kako se onda neki usu ¯duju da uspostavljaju nove
dogme i da ih name´cu kao uvjet spasenja?
On je dokazao da su:
