186
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
ški studenti, vra´caju´ci se sa studija ku´ci, donijeli su evan ¯delje u
Skadinavske zemlje. Rasprostraniivanje Luterovih spisa tako ¯der je
pomoglo širenju istine. Jednostavan i snažan narod Sjevera napustio
je Pokvarenost, raskoš i praznovjerje Rima da bi prihvatio ˇcistotu,
jednostavnost i spasonosne istine Svetog pisma.
Tauzen, danski reformator, bio je seljaˇcki sin. Djeˇcak je vrlo rano
pokazao svoju intelektualnu darovitost; težio je za ve´cim obrazo-
vanjem, ali kako mu roditelji, zbog svog siromaštva, nisu to mogli
pružiti, stupio je u samostan. Tu je svojim ˇcistim životom, mar-
ljivoš´cu i vjernoš´cu brzo zadobio naklonost .svoga starješine. Na
ispitu se otkrio njegov talenat koji je obe´cavao u budu´cnosti velike
usluge crkvi. Starješine su odluˇcile da mu se omogu´ci školovanje na
nekom njemaˇckom ili holandskom univerzitetu. Mladi´c je mogao
sam da izabere mjesto svoga školovanja; jedini uvjet je bio da ne
ide u Vitenberg. Ne treba, govorili su monasi, da se uˇcenik koji se
priprema za službu crkvi izlaže otrovu krivovjerja.
Tauzen je otišao u Keln koji je u ono vrijeme, kao i danas,
bio jedna od tvr ¯dava katolicizma. Ali, ondje mu se uskoro zgadio
misticizam njegovih uˇcitelja. U isto vrijeme dobio je prvi put u ruke
Luterove spise. ˇCitao ih je sa ˇcu ¯denjem i oduševljenjem, i veoma
je želio da sluša liˇcna reformatorova predavanja. Ali to je mogao
jedino ako bude spreman da se zamjeri starješini samostana i da se
odrekne njegove pomo´ci. On se uskoro na to odluˇcio, i poslije toga
upisao se na Vitenberški univerzitet.
Po svom povratku u Dansku, vratio se opet u svoj samostan.
Nitko ga još nije sumnjiˇcio zbog luteranstva; nije im odmah otkrio
svoju tajnu, ali se trudio da svoje drugove polako dovede do ˇcis-
tije vjere i svetijeg života. Otvorio im je Bibliju, razjasnio im je
njen pravi smisao i na kraju im je propovijedao Krista kao jedino
opravdanje grešnika i kao jedinu nadu u spasenje. Velik je bio gnjev
starješine samostana koji je polagao u njega, kao u mo´cnog branioca
Rima, najviše nade. Uskoro je bio premješten u drugi samostan, i
ˇcuvan u ´celiji pod strogim nadzorom.
Na zaprepaštenje njegovih ˇcuvara, više monaha se uskoro obra-
tilo na protestantizam! Kroz rešetke svoje ´celije, Tauzen je svoje
drugove doveo do poznanja istine. Da su ovi danski oci bili upu´ceni
[201]
u metode postupanja crkve sa hereticima, Tauzenov glas se ne bi
više nikada ˇcuo; ali mjesto da ga živog zakopaju u neku podzemnu
