180
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
ispružila Božja ruka s neba, “te ga je dohvatila i neopozivo postavila
na mjesto koje je tako nestrpljivo želio da napusti.
U to vrijeme prijetile su protestantskom djelu velike opasnosti.
Papske anateme su grmjele protiv Ženeve, i mo´cni narodi prijetili su
joj uništenjem. Kako da se ovaj mali grad odupre mo´cnoj hijerarhiji
koja je podjarmila tolike kraljeve i careve? Kako da se Odupre vojsci
najve´cih svjetskih osvajaˇca?
U cijelom krš´canstvu protestantizam je bio okružen strašnim
neprijateljima. Prve pobjede reformacije su prošle, a Rim je prikupio
nove snage, nadaju´ci se da ´ce mo´ci uništiti novu vjeru. U to vrijeme
osnovan je red jezuita — najokrutniji, najbezobzirniji i najmo´cniji
branitelj papstva. Raskinuvši sve zemaljske veze i ljudske obzire,
mrtvi prema zahtjevima prirodnih sklonosti, ušutkavši potpuno ra-
zum i glas savjesti, jezuiti su poznavali samo vlast i pravila svoga
reda, i jedina im je dužnost bila da pove´caju njegovu mo´c. Kristovo
evan ¯delje osposobilo je svoje pristalice da se hrabro suprotstave
opasnostima, da podnesu stradanja, zimu, glad, umor, siromaštvo
i da podignu zastavu istine usprkos muˇcenjima na toˇcku, usprkos
tamnice i lomaˇca. U borbi protiv reformacije, jezuiti su oduševlja-
vali svoje sljedbenike da se bore protiv nje fanatizmom koji ih je
osposobljavao da pretrpe iste opasnosti, i da sili istine suprostave
sve oružje prijevare. Ni jedan zloˇcin za njih nije bio toliko velik da
ga ne1 bi izvršili, ni jedna prijevara toliko podla da je ne bi izveli, ni
jedna laž toliko niska da je ne bi upotrebili. Iako su bili zavjetovani
zavjetom vjeˇcnog siromaštva i poniznosti, nastojali su da steknu
bogatstvo i mo´c da bi ih upotrebili za uništenje protestantizma i za
uspostavljanje vrhovne vlasti papstva.
Kad su se ˇclanovi reda pojavljivali prikazivali su se pod plaštem
svjetlosti, posje´civali su tamnice i bolnice, posluživali su bolesne
[195]
i nevoljne, tvrdili su da su se odrekli svijeta i da nose sveto ime
božanskog Isusa, koji je išao svuda ˇcine´ci dobro. Ali ispod ove
besprijekorne spoljašnosti krile su se zloˇcinaˇcke i krvniˇcke namjere.
Glavno naˇcelo reda bilo je da cilj opravdava sredstvo. Po tom zakonu
su se laž, kra ¯da, krivokletstvo i ubistvo iz potaje ne samo opraštali
ve´c i preporuˇcivali samo ako je služilo interesu crkve. Na razliˇcite
naˇcine su se jezuiti uvlaˇcili u državnu administraciju, postajali su
savjetnici kraljeva i upravljali su politikom nacija. Služili su kao
sluge da bi uhodili svoje gospodare. Osnivali su škole za odgoj
