Reformacija u Francuskoj
179
mudrija cd ljudi, i slabost je Božja jaˇca od ljudi.” 1. Korin´canima 1,
27. 25.
Fromen — tako se zvao taj mladi´c — otpoˇceo je svoje djelo kao
uˇcitelj. Istine kojima je djecu pouˇcavao u školi, po-navljala su ona
kod ku´ce. Uskoro su i roditelji poˇceli dolaziti da slušaju objašnjenje
Biblije, dok školska dvorana nije bila puna pažljivih slušalaca. Novi
zavjet i traktati bili su razdijeljeni u velikom broju, koje su ˇcitali
mnogi koji se nisu usudili javno da do ¯du i slušaju novu nauku.
Uskoro je ovaj mladi propovjednik bio primoran da pobjegne; ali
istine koje je propovijedao uhvatile su dubok korijen u srcima ljudi.
Reformacija je bila utemeljena, poˇcela je jaˇcati i širiti se. Propo-
[193]
vjednici su se vratili, i konaˇcno je njihovim radom uvedeno u Zenevi
protestantsko bogosluženje.
Grad se ve´c izjasnio za reformaciju kada je Kalvin, nakon raznih
putovanja i teško´ca, ušao na njegova vrata. Vra´caju´ci se sa svoje
posljednje posjete svom rodnom mjestu, bio je na putu za Bazel da
tamo nastavi svoje studije, ali pošto je put bio okupiran vojskom
Karla V, bio je primoran da po ¯de zaobilaznim putem preko Ženeve.
U toj Kal vinovoj posjeti Zenevi, Farel je vidio Božju ruku. Iako
je Ženeva ve´c primila reformiranu vjeru, ipak je tu još trebalo obaviti
veliki posao. Duše se obra´caju Bogu kao pojedinci, a ne kao ˇcitave
crkve; djelo novoro ¯denja mora biti izvrešno u srcu i u savjesti silom
Svetog Duha, a ne dekretima sabora. Ženevljani, koji su odbacili
autoritet Rima, nisu još bili tako spremni da odbace poroke koji su
cvjetali pod njegovim okriljem. Nije bio lak posao da se uspostave
ˇcista naˇcela evan ¯delja i da se narod pripravi da dostojno ispuni
zadatak na koji ga je, po svim izgledima, Provi ¯denje pozvalo.
Farel je bio uvjeren da je u Kalvinu našao onoga koji treba da
bude njegov suradnik u tom djelu. U ime Boga, sve- ˇcano je zakleo
[194]
mladog evan ¯delistu da ostane ovdje i da s njime sura ¯duje. Kalvin je
uplašen oklijevao. Plašljiv i miroljubiv, bojao se da stupi u dodir sa
hrabrim, nezavisnim i ˇcak naprasitim gra ¯danima Ženeve. Njegovo
nježno zdravlje i njegove navike za prouˇcavanjem gonile su ga da
traži povuˇcenost. Vjeruju´ci da bi svojim perom mogao najbolje
poslužiti reformaciji Kalvin je ˇceznuo da na ¯de jedno tiho mjesto za
prouˇcavanje, odakle bi putem štampe pouˇcavao’ i izgra ¯divao crkve.
Ali Farelov sveˇcani poziv došao mu je kao poziv s neba, i on nije
imao smjelosti da ga odbije. ˇCinilo mu se, rekao je on, kao da se
