178
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
govorio je sve´cenik, “jer njegova propovijed ne donosi mir, nego
rat.
Kao i prvi Kristovi uˇcenici, kad je bio prognan iz jednog
grada, Farel je bježao u drugi. Putovao je pješice iz sela u selo, iz
grada u grad, podnose´ci oskudicu, glad, zimu, umor, i svuda je nje-
gov život bio u opasnosti. Propovijedao je po trgovima, u crkvama, a
ponekad i sa propovjedaonica katedrala. ˇCesto je nalazio crkvu bez
slušalaca; katkad su njegove propovijedi bile prekidane povicima i
poru gama; ˇcesto su ga silom skidali sa propovjedaonice. Nekoliko
puta ga je gomila uhvatila i tukla gotovo do smrti. Ipak, on je išao
naprijed. Iako je ˇcesto bio izbaˇcen iz borbe, ipak se neumornom
istrajnoš´cu opet njoj vra´cao; i vidio je kako gradovi i sela, koji su do
tada bili tvr ¯dave papstva, jedni za drugim otvaraju vrata evan ¯delju.
Mala župa u kojoj je radio u poˇcetku, uskoro je primila reformiranu
vjeru. Gradovi Mora i Nojšatel napustili su rimokatoliˇcke obiˇcaje , i
[192]
izbacili idolopokloniˇcke slike iz svojih crkava.
Farel je ve´c davno želio da u Ženevi podigne protestantsku zas-
tavu. Kad bi ovaj grad bio zadobiven, postao bi podesan centar za
reformaciju u Francuskoj, Švicarskoj i Italiji. S tim ciljem pred so-
bom nastavio je rad dok nije pridobio mnoge okolne gradove i sela.
Poslije toga vratio se u Ženevu, pra´cen jednim od svojih suradnika.
Dozvoljeno mu je da održi samo dvije propovijedi. Sve´cenici su
nastojali da nagovore gra ¯danske vlasti da ga osude; kad im to nije
uspjelo, pozvali su ga pred crkveno vije´ce, na koje su došli sa oruž-
jem sakrivenim pod svojim odijelom, ˇcvrsto riješeni da ga ubiju.
Pred dvoranom se sakupila razjarena gomila, naoružana maˇcevim i
toljagama, spremna da ga ubije alko bi sluˇcajno pobjegao iz Skup-
štine. Ali, zahvaljuju´ci prisutnosti gra ¯danskih vlasti i jednog odreda
naoružane vojske, Farel je bio spašen. Slijede´ceg jutra, rano u zoru,
odveden je sa svojim drugom preko iezera na sigurno mjesto. Tako
se svršio njegov prvi pokušaj da Zenevi objavi evan ¯delje.
Za drugi pokušaj izabrano je skromnije oru ¯de, — to je bio mladi´c
tako skromnog izgleda da su ga hladno primili ˇcak i takozvani
prijatelji reformacije. Ali šta je mogao uˇciniti tako neiskusan ˇcovjek
kad je sam Farel bio odbijen? Kako bi mogao odoljeti buri ˇcovjek
koji je imao tako malo hrabrosti i iskustva kad je najjaˇci i najhrabriji
bio primoran da pobjegne? “Ne silom ni krepoš´cu, nego Duhom
mojim, veli Go-spod nad vojskama.” Zaharija 4, 6. “Što je slabo
pred svijetom, ono izabra Bog da posrami jako; jer je ludost Božja
