176
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
njeno, ne bih ga! poštedio... Ja bih ga sam predao i žrtvovao Bogu.”
Suze su ugušile njegov glas, a ˇcitav je zbor plakao i jednodušno
klicao.” “Živjet ´cemo i umrijet ´cemo za katoliˇcku religiju!
Strašna se tama spustila na narod koji je odbacio istinu. Milost
Božja, izvor spasenja za sve ljude, se otkrila, ali Francuska, pošto je
vidjela njenu mo´c i njen posve´cuju´ci utjecaj, pošto su hiljade njih bili
osvojeni njenom božanskom ljepotom; pošto su gradovi i zaseoci
bili obasjani njenom svjetloš´cu, od,vratila se od istine, jer su njeni
stanovnici više voljeli tamu nego svjetlost. Odbacili su božanski dar,
koji im se nudio. Nazivali su zlo dobrim, a dobro zlim, dok nisu
postali žrtva svoje tvrdoglave samoobmane. Uzalud su smatrali da
ˇcine Bogu službu progone´ci njegov narod: njihova iskrenost nije
smanjila njihovu krivicu. Oni su hotimiˇcno odbacili svjetlost koja ih
je mogla saˇcuvati od prijevare i duše njihove od krvi.
U velikoj katedrali Notr-Dam položena je sveˇcana zakletva da
´ce ‘krivovjerstvo biti iskorijenjeno. Tu je, nešto ma- nje od tri vijeka
[190]
kasnije, narod koji je zaboravio na živoga Boga uzdigao na prijesto
“
boginju razuma”. Ponova je sastavljena povorka, i predstavnici
Francuske su otpoˇceli djeloza koje su se zakleli da ´ce ga izvršiti.
“
Na kratkim razmacima bile su podignute lomaˇce za spaljivanje
krivovjeraca. Udešeno je da pojedine lomaˇce budu zapaljene kad
nai ¯de kralj, tako da bi on bio svjedok pogubljenja.
Pojedinosti
pretrpljenih muka ovih Kristovih svjedoka odviše su jezovite da
bismo ih mogli ispriˇcati, ali žrtve ipak nisu pokazivale nikakvu
neodluˇcnost, Kad su navaljivali na jednoga vjernoga da se odrekne,
on je odgovorio: “Vjerujem samo u ono što su nekada propovijedali
proiroci i apostoli, i u što su vjerovale zajednice svetih. Moja vjera
uzda se u Boga, i oduprijet ´ce se svim silama pakla.
Tako se povorka zaustavljala od jednog do drugog mjesta mu-
ˇcenja. Vrativši se na svoje polazno mjesto kod kraljevske palate,
narod se razišao, a kralj i biskupi su se povukli zadovoljni doga ¯da-
jima dana. Odluˇceno je da sa zapoˇceto djelo nastavi do potpunog
istrebljenja krivovjerstva.
Evan ¯delje mira, koje je Francuska odbacila, trebalo je da bude
iskorijenjeno, ali kako ´ce strašne biti posljedice! Dvade,set i prvog
sijeˇcnja 1793. godine, dvjesta pedest i osam godina otkako je Fran-
cuska objavila istrebljenje protestanata, prolazila je ulicama Pariza
jedna druga povorka; sasvim drukˇcijeg karaktera. “Opet je kralj bio
