Reformacija u Francuskoj
175
Jednom sveˇcanom i javnom ceremonijom Francuska je otpo-
ˇcela progonstvo i potpuno uništenje protestantizma. Sve´cenici ´ce
zahtijevati da uvreda nanijeta nebu odbacivanjem mise mora da
bude okajana krvlju, i da kralj mora, u interesu svoga naroda, javno
odobriti ovo barbarsko djelo.
Dvadeset i prvi sijeˇcanj 1535. godine bio je odre ¯den za tu užasnu
ceremoniju. U tu svrhu podstreknuta su praznovjerna strahovanja i
slijepa mržnja cijeloga naroda. Pariške ulice bile su pune ljudi, koji
su došli iz cijele okoline. Dan je trebao da zapoˇcne veliˇcanstvenom
i sjajnom procesijom. “Ku´ce kraj kojih je trebala da pro ¯de procesija
bile su oki´cene crnim zastavama, a tu i tamo podignuti su oltari.
Pred svim vratima gorjele su baklje u ˇcast “svetog sakramenta”.
Još prije svanu´ca formirala se povorka pred kraljevim dvorcem. Na
ˇcelu procesije su nošene zastave i križevi pojedinih župa. Za njima
su išli gra ¯dani po dvojica u redu sa goru´cim bakljama u ruci.” Za
njima su išla ˇcetiri monaška reda, svaki u svoioj posebnoj nošnji.
Zatim je dolazila velika zbirka ˇcuvenih relikvija. Za njorn su jahali
crkveni velikodostojnici u svojim. purpurnim i skerletnim haljinama,
[189]
ukrašenim dragim kamenjem — sjajna i blistava povorka!
“
Hostiju je nosio pariški biskup pod veliˇcanstvenim baldahinom,
koji su držala ˇcetiri kneza Francuske... Iza hostije išao je kralj... Fran-
soa I tog dana nije nosio ni krune ni kraljevskog odijela.” “Gologlav,
oborena pogleda, sa zapaljenom svije´com u ruci”, kralj Francuske
pojavio se kao pokajnik.
Pred svakim oltarom pokorno se poklo-
nio, ne zbog grijeha koji su oskvrnili njegovu dušu, ne zbog nevine
krvi koja je okaljala njegove ruke, ve´c zbog smrtnog grijeha svojih
podanika koji su se usudili da ustanu protiv mise. Iza njega išla je
kraljica, a potom državni velikodostojnici, tako ¯der u redu, dva po
dva, i svaki sa zapaljenom svije´com.
Kao dio službe tog dana, sam kralj je održao govor u velikoj dvo-
rani biskupske palate višim ˇcinovnicima svoga kraljevstva, Stupio je
pred njih žalosna lica i dirljivom rjeˇcitoš´cu oplakivao je “izopaˇcenost
bogohulnih, dan žalosti i sramote”, koji je došao na narod. Tada je
pozvao svakog vjernog podanika da pomogne da se istrijebi opasno
i štetno: krivovjerstvo, koje prijeti da uništi Francusku. “Kao što je
istina, gospodo, da sam ja vaš kralj”, rekao je on, tako “kad bih znao
da je jedan od mojih udova zaražen ovom mrskom truloš´cu, dao bih
ga odsje´ci... Još više: kad bih. vidio jedno od svoja djece time oskvr-
