174
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
tivo praštanje ˇcesto su pretvarali gnjev u samilost, mržnju u ljubav i
neodoljivom rjeˇcitoš´cu svjedoˇcili u korist evan ¯delja.
Sve´cenici, žele´ci da podstaknu gnjev naroda, širili su o protes-
tantima najstrašnije klevete. Okrivljavali su ih da spremaju pokolj
katolika, rušenje vlade i ubistvo kralja. Ali u prilog tog tvr ¯denja nisu
mogli navesti ni jedan dokaz. Ova proroˇcanstva o budu´coj nesre´ci
trebalo je da se ispune; ali u sasvim drugim prilikama i iz sasvim
suptrotnih uzroka. Strahote koje su katolici izvršili nad nedužnim
protestantima vapile su za osvetom i donijele su u kasnijim vjeko-
vima baš onu sudbinu koja je po njihovom proroˇcanstvu prijetila
kralju, njegovoj vladi i njegovim podanicima. Glavni uzroˇcnici te
katastrofe su bili nevjernici i same papine pristalice. Ne uˇcvrš´civa-
nje, ve´c ugnjetavanje protestantizma donijelo je Francuskoj poslije
tri stotine godina ona strašna iskušenja.
Sumnja, nepovjerenje i užas: obuzeli su sve društvene slojeve
Usred sveop´ceg uzbu ¯denja bilo je oˇcigledno koliko je dubok korijen
Luterova nauka uhvatila u srcima ljudi koji su se odlikovali svojim
obrazovanjem, utjecajem i besprijekornim karakterom. Položaji od
povjerenja i ˇcasti iznenada su ostali prazni* Zanatlije, štampari,
[188]
nauˇcenjaci, profesori univerziteta, pisci, pa ˇcak i dvorski službenici
su nestali. Stotine njih pobjeglo je iz Pariza; dragovoljno su napustili
svoju ro ¯denu) zemlju, ˇcime su u mnogo sluˇcajeva prvi put pokazali
da pripadaju reformiranoj vjeri. Papisti su se iznena ¯deno zgledali
pri pomisli da je toliko neosumnjiˇcenih heretika živjelo u njihovoj
sredini. Svoj gnjev izlili su na mnoštvo skromnih žrtava koje su
bile u njhovoj vlasti. Tamnice su bile prepune, sam zrak kao da je
potamnio od dima goru´cih lomaˇca koje su bile zapaljene za pristalice
evan ¯delja.
Fransoa I se hvalio da je jedan od vo ¯da velikog pokreta rene-
sanse, kulturnog preporoda, koji je obilježavao poˇcetak šesnaestog
vijeka. Volio je da sakuplja na svom dvoru uˇcene ljude iz svih zema-
lja. Njegova snošljivost prema reformaciji ima se donekle pripisati
njegovoj ljubavi prema nauci i njegovom preziru neznanja i praz-
novjerja monaha. Ali, obuzet revnoš´cu da uništi krivovjerstvo, ovaj
zaštitnik nauke izdao je jedan dekret kojim je ukinuo slobodu štampe
u cijeloj Francuskoj. Fransoa I predstavlja jedan od mnogih primjera
u historiji koji pokazuje da obrazovanost nije zaštita protiv vjerske
nesnošljivosti i progonstva.
