Reformacija u Francuskoj
173
plakatu nemilice su šibani praznovjerni obiˇcaji koji su vjekovima
bili poštovani. Besprimjerna smjelost, koja se usudila iznijeti tako
otvorene i strašne optužbe pred kraljeve oˇci, izazvala je njegov gnjev.
Zaprepašteno je stajao nekoliko trenutaka drš´cu´ci i šute´ci. Tada se
njegov gnjev provalio strahovitim rijeˇcima: “Neka se uhapse svi koji
su pod sumnjom da su luterani. Ho´cu da ih sve istrijebim!
Kocka
je pala: kralj se opredijelio na stranu Rima.
Odmah su preduzete sve mjere da se uhapse svi luterani u Parizu.
Jedan jadni zanatlija, pristalica reformacije, koji je imao dužnost
da poziva vjerne na njihove tajne sastanke, bio je uhapšen i, pod
prijetnjom neizbježne smrti na lomaˇci, nare ¯deno mu je da vodi
papskog izaslanika u ku´cu svakog pojedinog protestanta u gradu.
On je u prvi mah s odvratnoš´cu odbio da to uˇcini, ali je poslije
pristao, natjeran strahom od vatre, i tako je postao izdajnik svoje
bra´ce. Morin, kraljevski krvnik, pra´cen izdajnikom pred kojim je
nqšena hostija, okružen pratnjom sve´cenika, nosiocima kadionica,
redovnicima i vojskom, prolazio je polako i šute´ci kroz gradske
ulice. Procesija je trebala da izgleda da je organizirana u ˇcast “svetih
sakramenata”, kao oˇciš´cenje za uvrede koje su protestanti nanijeli
misi; ali iza tog sveˇcanog izgleda krila se sotonska namjera. Došavši
[187]
do ku´ce nekog protestanta, izdajnik je dao znak ne izgovorivši ni
rijeˇci. Procesija je stala; ljudi su ulazili u ku´cu, izvlaˇcili uku´cane
napolje, okovali ih u lance, i strašna procesija je išla dalje traže´ci
nove žrtve. “Nije bila pošte ¯dena nijedna ku´ca, ni velika ni mala, ni
pariški univerzitet... Pred Morinom je drhtao cijeli grad..,. To je bilo
vrijeme užasnog terora.
Žrtve su. umirale u najstrašnijim mukama, jer je bilo nadre ¯deno
da vatra gori lagano da bi se produžile njihove samrtne muke. Ali,
oni su umirali kao pobjednici. Njihova je odluˇcnost bila nepokoleb-
ljiva, a njihov mir nepomu´cen. Progonitelji,1 nemo´cni da pokolebaju
njihovu nesavitljivu ˇcvrstinu, osje´cali su se sami pobije ¯denima. “Lo-
maˇce su podizane u svim dijelovima Pariza, i spaljivanje žrtava
vršilo se u razne dane da bi se produžavanjem muˇcenja pove´cao
strah od krivovjerstva. Ali pobjeda je ipak bila na kraju na strani
evan ¯delja. Cijeli Pariz je mogao da vidi kakve je ljude stvorila nova
vjera. Nema propovjedaonice koja bi bila tako rjeˇcita kao lomaˇca
muˇcenika! Silna radost, koja je ozaravala lica onih ljudi kada su
odlazili na gubilište, njihova hrabrost usred plamena, njihovomilos-
