14
VELIKA BORBA IZMEÐU KRISTA I SOTONE
ih je mogao izbaviti od predstoje´ce nesre´ce, oni su prezirali, naružili,
odbacili i spremali su se da ga razapnu. Kad Isus bude razapet na
križ na Golgoti, onda ´ce iste´ci dani ovog naroda koji je uživao Božju
naklonost i njegove blagoslove. Gubitak ˇcak i samo jedne duše je
nesre´ca koja nadmašuje dobitke i blaga cijeloga svijeta. Ali ovog
trenutka kada je Isus gledao Jeruzalem, nesre´ca jednog cijelog grada,
cijelog jednog naroda bila je pred njegovim oˇcima, — tog grada, tog
naroda koji je nekad bio Božji izabranik, njegovo naroˇcito blago.
Proroci su plakali nad otpadom Izraela i nad užasnim pustoše-
njima koja su došla na njih zbog njihovih grijeha. Jeremija je želio
da njegove oˇci budu izvor suza da bi mogao plakati dan i no´c za
pobijenim k´cerima svoga naroda, za Božjim stadom koje je bilo
otjerano u ropstvo. (Jeremija 9, 1; 13, 17.) Kolika je onda bila žalost
Onoga ˇciji je proroˇcki pogled obuhvatao ne samo godine ve´c vje-
kove! On je gledao an ¯dela smrti sa podignutim maˇcem nad gradom
koji je tako dugo bio prebivalište Jehove. Sa vrha Maslinske gore,
sa onog mjesta koje je kasnije zauzeo Tit i njegova vojska, gledao je
preko ravnice sveti hram i predvorje sa stubovima, i, oˇcima punim
suza, posmatrao je užasnu sliku: gradske zidove opkoljene nepri-
jateljskom vojskom. ˇCuo je hod vojske koja je nastupala; ˇcuo je
glasove majki i vapaj djece za kruhom u opsjednutom gradu. Vidio
je u plamenu sveti i divni hram, njegove palaˇce i kule, a potom ih je
vidio pretvorene u ruševine koje se puše.
Gledaju´ci unaprijed vjekovima, vidio je narod zavjeta rasijan
u sve zemlje kao ostatke broda na pustoj obali. U ovoj kazni koja
je trebala uskoro da se izlije nad djecom Izraelovom, Isus je vidio
prve kapi ˇcaše gnjeva koja ´ce se u posljednjem sudu izliti do dna.
Božansko sauˇcaeš´ce došlo je do izražaja u rijeˇcima punim bola:
“
Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i zasipaš kamenjem
poslane k tebi! Koliko puta htjedoh da skupim ˇceda tvoja, kao što
kokoš skuplja pili´ce svoje pod krila, i ne htjeste.” Matej 23, 37; Luka
19, 41-44.
O da si ti, narode, koji si uživao preimu´cstva više od svih
[17]
drugih, poznao vrijeme svoga poho ¯den ja i ono što je za mir tvoj!
Ja sam zadržavao an ¯dela osvete; ja sam te pozivao na pokajanje, ali
uzalud. Ti si odbio i odbacio ne samo sluge, poslanike i proroke
nego ˇcak i Sveca Izraelova, tvoga Spasitelja. Ako budeš razoren, sam
si tome uzrok. “I ne´cete da do ¯dete k meni da imate život vjeˇcni!”
Ivan 5, 40.
