Razoren je Jeruzalema
13
ljubavi, nježnije od one koju otac pokazuje prema sinu koga voli,
Bog je zarana slao njima vjesnike sa opomenama, jer je želio da
poštedi svoj narod i svoje prebivalište. (2. Dnevnika 36, 15.) Kad
nisu pomogli pozivi, molbe i ukori, poslao im je najskupocjeniji dar
neba! U tom jedinom daru poklonio im je cijelo nebo!
Sam Božji Sin došao je da se zauzme za nepokajani grad. Krist
je onaj koji je presadio izraelski narod kao dobru lozu iz Egipta u
Hanansku zemlju. (Psalam 80, 8.) Njegova je ruka istjerala nezna-
bošce pred njime. On je taj vinograd posadio na plodnome brežuljku.
(
Izaija 5, 1-4). Ogradio ga je ogradom. Poslao je svoje sluge da ga
njeguju. “Što je još trebalo uˇciniti mome vinogradu”, uzviknuo je
on, “što mu nisam uˇcinio?” Kada je trebalo da rodi grož ¯dem, rodio
je vianjagom. U nadi da ´ce ipak jednom donijeti roda, on je liˇcno
došao u svoj vinograd, ne bi li ga spaasao od uništenja. Okopao je
svoj vinograd, obrezao ga i njegovao. Neumorno se trudio da spasi
vinograd koji je sam posadio.
Tri godine Bog svjetlosti i slave živio je usred svoga naroda.
“
Prolazio je ˇcine´ci dobro i iscjeljuju´ci sve koje ¯davo bijaše nadvla-
dao”, lijeˇcio je one koji su bili skrušena srca, osloba ¯dao zarobljene,
davao vid slijepima, zdravlje hromima i sluh gluhima; ˇcistio gubave,
uskrsavao mrtve i siromašnima propovijedao evan ¯delje. (Djela 10,
38;
Luka 4, 18; Matej 11, 5.) Svima bez razlike upu´civao je milostivi
poziv: “Do ¯dite k meni svi koji ste umorni i natovareni, i ja ´cu vas
odmoriti”. Matej 11, 28.
Lako su mu uzvra´cali zlo za dobro, mržnju za ljubav, ipak je
On nepokolebljivo nastavljao svoju službu milosti. (Psalam 109,
5.)
Nikad nije odbijao one koji su tražili njegovu milost. Iako je
sam bio putnik, bez doma, i svakodnevno trpio prezir i oskudicu,
on je živio da ˇcini dobro, da olakša bijedu nevoljnima, mole´ci ljude
da prime dar njegovog života. Valovi milosti koji su se odbijali
od upornih srdaca, vra´cali su se u obliku jaˇce, saosje´cajnije i još
ve´ce lj ubavi. Ali Izrael se odvratio od svoga naj- ooljeg Prijatelja
[16]
i jedinog Pomo´cnika. Prezirao je pozive njegove ljubavi, odbijao
njegove savjete i ismijavao njegove opomene.
Cas milosti i oproštaja bio je na izmaku; ˇcaša Božjeg gnjeva, tako
dugo zadržavana, bila je skoro puna. Mraˇcni oblaci koje su vjekovi
otpada i pobuna nagomilali, sada su jezivo prijetili i svaki ˇcas su
mogli da se provale nad jednim neposlušnim narodom; a Onoga koji
